Foto: 
autor nepoznat

Dolazak

Sada već bivši stanovnici Atlantide stigli su na Zemlju koja je počela da se oporavlja od dugog ledenog doba, koje je dosta umrtvilo život na planeti. Kao i što im je bivši poglavar pričao, razasuti su svuda po njenoj površini u manjim grupama, po dvadesetak ljudi.

Njihov mozak se nije sećao ničega iz ranijeg života tako da su morali da reaguju instinktivno u samom početku. Desile su se velike promene i u njihovom izgledu, nisu više bili oni visoki, naočiti, tela su im postala manja, pogurenija i dosta obrasla dlakom. Hodali su goli nekim tromim koracima i sporazumevali se znacima ruku i nekom vrstom mumlanja. Ispočetka, hranili su se ostacima uginulih životinja,voćem sa drveća i raznim biljkama, sve dok nisu počeli da se snalaze drugačije za hranu i dok nisu naučili da love razne manje životinje.

Dosta vremena će proći dok ne budu saznali moć vatre, dok ne budu počeli da organizuju svoj život na neki način. Živećli su po pećinama u hladnim danima,imali su vođu, koji je rešavao problem i nekoga ko se brinuo o ranjenima i bolesnima.

Dosta njih je umiralo na razne načine, od raznih zveri, pećinskih medveda, sabljastih tigrova, vukova, ali i od bolesti i raznih nesreća. Bilo je dosta i nove dece koja su se rađala,a i primali su i neke ljude koje su pronalazili na svojim putovanjima,pošto su često menjali mesta boravka. Nekima od njih su se u snovima pojavljivale izmešane slike iz života na Atlantidi, ali kada bi se probdili, nisu mogli da razumeju svoje snove, čak su mnogi od njih bili i uplašeni, misleći da im se nešto dešava.

Daleko od njih, na severu, u neprohodnom delu pod ledom koji je preostao, jedna veća grupa bivših stanovnika Atlantide, predvođena bivšim poglavarom i nekim visokim članovima, napravili su sebi uslove za život drugačije.Oni se nisu promenili, tu su isti kao i tamo, doneli su sa sobom i svu tehnologiju, oružje, prevozna sredstva i znanje, sve su to godinama tu donosili za svoj život i za odbranu ovog sveta kojeg su otkrili u paralelnim dimenzijama.

-Vaše visočanstvo! - reče njegov prijatelj i savetnik.

-Reci.

-Sve je preneto, svi su smešteni,j oš samo da završimo stanicu straže, gore na satelitu iznad planete.Sve smo uradili kako je planirano.Vi ste nešto zamišljeni?

-Da. Žao mi je što nismo sve uspeli da spasemo na ovaj način…što smo ih pretvorili u skoro životinjsku vrstu.

-Prijatelju moj, znaš da smo morali. Jedino tako smo, bar donekle, spasili njihove živote. Pratićemo i pomagati njihov razvoj kroz milenijume. Vremenom će, bar donekle, mnogi doći do onoga što su bili na našoj planeti. Na žalost, njihov životni vek će biti mnogo kraći od našeg, ali sve sledeće generacije će imati neke gene koje će ostati od stare rase.

-Saleme, prijatelju, nadam se i da se neće nešto dogoditi u budućnosti, neka nova opasnost zbog koje ćemo morati opet da tražimo novo mesto za život.

-Imamo ljude koji će pratiti sve puteve kroz poznate prolaze u crvotočinama i na vreme nas obaveštavati. Biće sve u redu i sa nama i sa njima, našim ljudima.

Poglavar Kargo je klimnuo glavom, njegov prijatelj je izašao,a on je i dalje ostao gledajući u daljinu…razmišljajući o vremenu koje dolazi.

Komentari

Komentari