Foto: 
Gokhan Koray Segmenoglu

Ej, ciganko!

Pretrčala je u jednom dahu sve ostale i još sa kapije počela da vadi iz torbe princes krofne koje je sinoć napravila, da imaju šta da gricnu dok ćaskaju. Pod levom miškom je nosila cveće, a desnom je rukom skidala celofan sa pažljivo umotanih krofni.

- Ej ciganko, gde si pošla? Evo me stižem, jebiga, znam da kasnim, nemaš pojma kakva je gužva u gradu. Nisi valjda htela da pobegneš, a? Vidi šta sam ti donela, tvoje omiljene i cedi se fil iz njih, sve po bradi da ga jezikom skupljaš, kao što voliš. Sakri taj jezik samo malo rukama, vidi šta te naroda gleda, hoćeš da mi se dignu svi ovi ovde, šta ću posle ciganko, hahahahah. Cveće nije za tebe, za tvoje je, oni vole znaš to, tebe ko šljivi, ionako ga nikada nisi volela, nego red je, znaš već. Ajde dok jedeš da ti ispričam za jutros. Krenula sam na vreme, majke mi, nego me Luka zadržao, viče, “vrati se da se dogovorimo za sutra”. Hoće da idemo na izlet sa njegovim novim šefom i njegovom, ko zna kojom po redu fufom. Šiznuću majke mi. Došlo mi da mu kažem ono što si mi prošlog vikenda rekla, “Sedi jado kući i pravi decu, propade ti ova žena, šteta za vako telo!” Hahahahahaha. Palo mi na pamet da znaš. Nego nisam, pomisliće da ga ne gotiviš, znaš već, muškarci i najbolje drugarice, fuj. Misle ako su osvojili fotelju i dve trećine kupatila, da su zagospodarili svime što se na pomenutim kvadratima nalazi.

Što si se ti spasila, ciganko, nemaš pojma. Pa ovo je iz godine u godinu sve veće sranje. Majke mi. Posao, ćuti i trpi; brak, ćuti i trpi; ćale i keva omatorili, pa im non stop nešto odnosim i donosim, a onako uz venčanicu dobiješ još jedan par staraca, da ti se listovi na nogama ne opuste i ne omlitave, pa i njima trči. Za zadnju ložu koristim isključivo podove. Kupatilske, kućne, stepenice, pa i metla sa kratkom drškom u dvorištu odlično dođe. E, sve to puta tri. Da se pomogne roditeljima, valja se. Vidi mi zadnjicu, kao izvajana. A, ciganko, krivo ti? Hahahahaha.

Ma, zezam se ja sa tobom, dobro sam. Imam svoj dinar, ne zavisim ni od koga, imamo svoju gajbu, ne delim je ni sa kim, dobro je, ne žalim se. Tebi samo, majke mi. Znam da bi me napljuvala žestoko da se žalim, mrzele smo zajedno one što im non stop “kuku” i “lele” u ustima. Da ti kažem pravo, nemam ni kome. Podelio se ovaj svet na hiljade malih svetova, pa svako u svom živi i slabo se mešamo. Nije kao pre. Ne bi ti se dopalo više. Ko zna, možda i ne bi bile ovde. Sećaš li se kako smo maštale ispod onog oraha kod tebe u selu? Da odemo sa dva ranca na voz, pa gde nas odvede. E, moja ciganko, najveći problem nam je bio kako da kupimo rančeve, ne ide se u svet sa starim i otrcanim rančevima. Sećaš se, tako smo sanjale. Ko zna, možda bi i otišle. Nego nisi htela da me sačekaš. Otrča ti bez mene, ciganko. Baš si pizda, majke mi.

Dobro, ne dernjaj se, ne plačem, jebote što si naporna. Pa malo samo me pusti, sa tobom jedino i mogu da plačem. Kući ne mogu i da hoću. Ne ide ništa iz očiju. Sad misliš da te foliram, nije, majke mi. Aj, još po jednu pljugu da zapalimo pa da idem. Moram, jebiga, znaš da bi sa tobom mogla ceo dan. Rekla mi doktorka da mi je danas početak ovulacije, pa da probamo još ovaj mesec, ako neće, da se prijavim na listu za vantelesnu. Čeka se kažu, ali šta znam, bolje i tako nego nikako. Samo mi to fali, majke mi, samo to. Jedan mali čupavi smotuljak, pa nek me nema. Ovako, bojim se, pretvoriću se u one mrgud babe što smo im se smejali u autobusu od ulice do fakulteta, znaš, što im svi mladi krivi, i nevaspitani, i jadni. Što su znale od pijace do pravnog da melju kako ih je strah da gledaju kuda ovaj svet ide, a mi bi šaputale sebi u La kosta kragnu, “što ne žmure onda”, i smejale bi se. Dugo.

Idem ciganko, vidimo se sledećeg vikenda opet. Volim te, najviše. Čekaj me. I nemoj da te zateknem kod komšije pa da te čekam. Hahahahahah.

Istim žurnim koracima proletela je pored kapije groblja i za minut uhvatila autobus što vozi prema gradu. Da stigne kući pre nego se Luka naljuti, pa pokvari početak ovulacije. Pih, sledeći put će ostati duže, zaboravila je da joj ispriča kako je njihova školska, udata za gedžu, prošla pre neki dan pored nje u novom mercedesu, a da se ni okrenula nije. Ih što bi se istračarile na tu temu tek. Sledeće subote.

Komentari

Komentari