Foto: 
autor nepoznat

Eskort dama

-Dobro veče! Vi ste Aleksandar?-upitala je zanosna plavuša, kada je Aleksandar otvorio vrata svog hotelskog apartmana.

-Da, izvoli, uđi!

-Ja sam Ana! Znate za uslove našeg aranžmana, za posebne želje se dodatno naplaćuje.- reče ona, sedajući na veliki komforan krevet,izuvajući svoje cipele sa visokim štiklama i otkopčavajući tanku bluzu.

-Znam.- reče on,dok je vadio pare iz skupog kožnog novčanika i spustio ih na sto na sredini sobe. Nekoliko sati kasnije, ležali su u krevetu, ispijali neko skupo piće i ona ga upita:

-Čime se baviš…ako nije tajna?

-Predstavnik sam jedne strane kompanije. Došao sam ovde, jer treba da otvorimo svoju filijalu. Tako da me ovde čeka nekoliko dana posla, sastanaka sa važnim ljudima...

Posmatrala ga je koketno svojim zelenim očima, a i on baš nije bio ravnodušan.

-Ti si onda neka velika zverka. Ako ti bude trebalo opet društvo potraži me. Jako si zgodan, a i bio si fantastičan…možda ti i neki popust dam-reče ona kroz šalu.

-Takođe i ti, voleo bih da smo se upoznali pod drugim okolnostima.-reče on dok je ona ustajala iz kreveta i počela da se oblači.

-Mislim da ćemo se videti pre nego što odem…sigurno.

-Zdravo! Ako se ne vidimo, sve najbolje!-reče ona, poljubivši ga, i krenula je iz sobe.

Par dana kasnije, Aleksandar je ušao u filijalu banke koja je u zemlji odakle je njegova kompanija vodila sve poslove, da završi nešto.

-Dobar dan! Imam zakazano kod g-đe, ili g-đice Stanić Svetlane.

-Pođite uz stepenice, prva vrata levo - reče službenica. Aleksandar se popeo gore, otvorio vrata i zapanjen stao, ugledavši Anu. Ona je isto, na trenutak, ostala zbunjena, stavila je prst na usne i prošaputala:

-Psst. Nemoj da me zoveš Ana, ja sam Vesna. Sekretarica sam kod direktorke. Otkud ti ovde?

-Pa, ova banka je matična naše kompanije, moram sa direktorkom neke stvari da utanačim. Sve ostalo sam sredio. Otvaramo predstavništvo ovde. Hajde da se vidimo večeras, da odemo na večeru…bilo šta. Lepo mi je bilo sa tobom, iako je posao u pitanju.

-Hajde uđi! Očekuje te. Pozovi me popodne, pa ćemo se naći.

Aleksandar je obavio posao kod direktorke filijale i izašao iz kancelarije.

-Evo ti moj broj, kad budeš slobodna pozovi me. Ako ti odgovara, mogli bi oko osam uveče da se vidimo.- rekao je pružajući joj svoju vizit kartu.

-Važi, pozvaću te!

Kada je završila posao, pozvala ga je i posle kratkog dogovora našli su se u osam u jednom elitnom restoranu.

-Drago mi je što si došla! Kako da te zovem? Vesna,ili Ana?

-Vesna! To mi je pravo ime. Slušaj, želim nešto da ti kažem. Prvo da te pitam, jesi li oženjen?

-Nisam se nikad ženio! A,ti?

-Razvedena sam, imam ćerku od tri godine. Imala sam jako loš brak. Muž me je ostavio bez ičega, živim kod majke, ona ima malu penziju i ja sam bila primorana da dodatno radim ovakve stvari. A,ti?Da li često koristiš ovakve usluge?

-Iskreno, povremeno. Ali, ti si nešto drugo. Te tvoje oči me opsedaju stalno i mislim da sam se zaljubio kao školarac. Slušaj, otvaramo predstavništvo ovde, ja ću biti direktor, ostaću ovde da živim i voleo bih da budeš moja sekretarica, da počnemo vezu, jer imamo ista osećanja jedno prema drugom.

-To sam htela da dodam…čoveče, oborio si me s nogu. Neprestano mislim na tebe. Šta god da želiš, uradiću. Htela sam da znaš da imam dete.

-Kakve to veze ima, volim decu. Ako se uzmemo, rodićeš ti njoj bar još par braće i sestara.

Razgovor je završen sa sočnim poljupcem u sred restorana i jedna eskort dama je završila sa svojim poslom.

Komentari

Komentari