Foto: 
Ram Yoga

Gospodarenje vetra

Mačak lezilebović grejao je svoje krzno na blagoj toploti koju mu je pružao auspuh rashodovanog automobila. Skriven između četiri gume koje su u velikoj meri bile izlizane, životinja se baškarila u svom skrivenom kutku. Pedalj-dva iznad zemlje, gospodario je vetar, koji će se kasnije popodne toliko osiliti da će od jedne starice dobiti dijagnozu da duva kao da je udaren mokrom čarapom. Voda u bunaru nije služila za piće, a budući da su ruke njegovog vlasnika bile gotovo islužene, a s obzirom da nije imao pumpu, voda u njemu bila je gotovo beskorisna. Radovi na vodovodu su posustajali zbog, ako je verovati glasinama, nedostatka novca investitora. Na iskopinama u kojima su trebale da se polože cevi, tavorili su jedan bager i dvojica radnika. Vetar koji se uvijao i kružio unakolo bio je sličan novim vestima o vodovodu.
Uzvišenje od zemlje, razbacane lopate, pijuci i ašovi, dva radnika sa umazanim kombinezonima i bager, bili su i više nego dovoljna koreografija. Slika kao nemi prikaz bila je sasvim zadovoljavajuća. Ona bi mogla da odagna strepnju meštana koji su ispitivački izvirivali i gledali ka mestu dešavanja. Nedostajao je samo zvuk bagera koji se pak nije micao poslednja tri dana. Oglasila su se zvona sa seoske crkve. Kape, ispod kojih su se kovitlale raznorazne misli, manje i više grešne, skinute su ne bi li se njihov vlasnik prekrstio. To su učinili i dvojica radnika koji su izvodili predstavu „Izgradnja vodovoda“. Jedan od njih dvojice je zatim iz unutrašnje strane radnog kombinezona, nakon što se par puta osvrnuo, izvadio flašicu rakije. Rakija je bila sumnjivog kvaliteta, ali je bila dovoljno dobra da razbije monotoniju i da koliko-toliko zaštiti od naleta vetra koji je bivao sve ubojitiji.
Na jednom kraju sela vetar je mogao da sazna da „glavni čovek za vodovod“ ima sina, bivšeg korisnika droge, kojeg jure raznorazni zelenaši sa namerom da ubiju zato što svota pozajmnjenog i nikada vraćenog novca nije mala. Da li se novac od vodovoda slio u džep razjarenih zelenaša? Čovek treba zaštititi svoje dete, ali šta ako je dete na stranputici? Na drugom kraju sela, vetar je mogao da čuje da problčematični sin nema problem sa opojnim sredstvima već sa kockanjem, ali ponovo da je nimalo ponosan vlasnik enormnog duga.  Malu, mizernu prašinicu sa pričom da je sin bolestan i da je novac otišao za njegovo lečenje, vetar je pokupio negde usput ali se ta priča brzo rasula i nestala. Vetar voli priče onakve kakve i on želi da bude, što naduvanije i jače. Prvi mraz došao je kroz par nedelja. Do tada su postepeno nestajali rekviziti sa scene „Novog vodovoda“ sve dok nisu nestali u potpunosti. Radovi će biti nastavljeni i završeni negde s proleća.
Tamno perje na raširenim krilama ptice, ispod tmurnog neba, pokušalo je da prkosi raspomamljenom vetru. Vetar je za sirotu pticu u tom trenu predstavljao protivnika sa kojim je nemoguće i remizirati. Ptica se prepustila silovitom okupatoru njenog leta, čekajući destinaciju koju će joj dodeliti. Sa svim naduvanim pričama i mislima ispod kapa, koje bi pokupio nakon svakog udaranja crkvenih zvona, vetar je raskošno gospodario.

Komentari

Komentari