Grot i leptirica ( Hotel ogledala 6 )

Pogurena, ni stara, ni mlada vukla se po obližnjem šumarku, onom istom koji se mogao vidjeti sa ulaza u pećinu, nikada nije odlazila daleko. Grot je sada bio sa druge strane dimenzijskog procjepa i do njega nije mogla doseći.  Grane su sezale nisko i mnoge bi joj rasčešljavale kosu dok se povijala da ih izbjegne. Izgledalo je kao da se takmiče koja će se dublje zavući u te sjede vlasi ili koja će se zamrsiti u njima i ostati poput zalutale šnale.

Vraćala se prema pećini, haljine nekada nove sada od mnogih pranja zaboravljenih boja vukle su se za njom kroz šaš. U drugoj dimenziji bi ovo možda bila jesen, ovdje godišnja doba nisu postojala. Dani su nekada bili vreli, noći već sjutradan ledne, snijeg se topio za dan, a vjetrovi raznosili uvelo lišće tokom cijele godine.

Prišla je blizu vatri koja se ljuljala na promaji i ubacila baš one grane koje su joj se zamrsile u kosu, otkinula je pažljivo jednu po jednu i sada ih je bacala u vatru uz pucketav zvuk. Dok su one dogorijevale i pravile žar pažljivo je pravila krug od hrastovog lišća dovoljno velik da može komotno da sjedne u njega, djelovao je poput prstena žute čipke. Ukoračila je u taj prsten i sjela u sredinu, haljine su se prosule oko nje dodirujući unutarnji obod kruga.

Zamislila se nad pomisli kako ovo da izvede. U glavi je prelistavala stare knjige, prisjećala se nekih ranijih obreda, ali nista nije bilo toliko jako da prodre na drugu stranu osim njene želje da ga kontaktira. Stavila je ruku na grudi i šaputanje je počelo . „ Za putovanje. Za novo nadanje. Za male stope . Za velike želje. Za izgubljene . Za uplašene. „ Kažiprstom je pritiskala jedno mjesto na grudima, sa tog mjesta mala sjenka zmijolikog dima počela se uvijati oko kažiprsta, kad bi se namotala na prst, ona bi ga odvojila od grudi i uperila u tavanicu, dim bi se prometnuo u noćnu leptiricu i ostao da lebdi u njenoj blizini dok je ona nastavila da baja. „ Za duge noći. Za poznate oči. Za nova viđenja. Za riječi neke. Za tuge daleke. Za susrete neke.“

Jednu za drugom, ispuštala je u vis leptirice, sada ih je već bio cio roj. Možda da neku pošalje na kraj šume,  bilo bi dobro čuti o čemu Savjet staraca razglaba ovih dana,  onu od povjerenja, jedna bi trebala biti poslata u Hotel ogledala izvidjeti stanje portala, radoznalu, jednu poslati šumskim vilama, umiljatu, jednu planinskom čoporu, ratobornu, ostala je samo ona stvorena od želje da ponovo vidi Grota.

Ispružila je ruku, leptirica joj je sletjela na dlan.

Mnogi su kod nje dolazili po snove, kupovali su ih za sebe stanovnici šume, neki iz ljudskog realma dolazeći povremeno do njene pećine, bilo je tu i trgovaca snovima koji su ih prenosili u neuglednim tašnama , često su bili prerušeni u umorne starice ili djecu, trgovina snovima je bila vrlo unosan posao ovih dana, a pravila stroga. Među njima bilo je i snokradica, onih koji nisu željeli da plate, ali bi se lako okoristili tuđom nepažnjom ili neznanjem.

Uzela je jednu od tegli iz police, tegla je već bila puna pijeska , magle i suvog lišća, u oskudnom prostoru tegle i dio leptirice onaj suštinski je našao svoje mjesto. Kupac posebno izljudskog svijeta dolazi po ovaj san, vrlo mu je važan i dobro će ga platiti, odlična šansa da leptirica prođe kroz portal lako i neopaženo.

Za njega prenijeti teglu kroz portal nije bilo posebno iskustvo, radio je to mnogo puta do sada, ono što nije znao je da ovaj put nosi mnogo dragocjeniji teret.

Za leptiricu je iskustvo bilo potpuno drugačije.