Foto: 
autor nepoznat

Igra

Danas je mama opet plakala. Ne volim da je vidim tužnu. Onda sam i ja tužan. Ovih dana mnogo plače. I ja plačem kada je vidim takvu. Od kada je počela ova epim…epedija…epdm… bolest ne idemo u vrtić. Mnogo mi nedostaju drugari i vaspitačica. Mama kaže da je sada najvažnije da se ostane u kući. Tata i dalje ide na posao, a mama je kod kuće sa mnom. Igramo se raznih igara da nam vrijeme brže prođe. Ponekad gledam kroz prozor i vidim čike i tete kako prolaze, a na licu imaju masku. Mama kaže da to tako mora.

Prije nekoliko dana ja sam se razbolio. Imao sam veliku turu i mnogo sam kašljao. Teško sam disao. Mama i tata su me odveli kod ljekara. Morao sam da ostanem u bolnici. Mama mi je obukla moju omiljenu pidžamu sa Sunđer Bobom. I dalje sam teško disao, pa su mi stavili neku cjevčicu u grlo. Dali su mi i jednu inkc…ineckiju da me ne boli.

Mama i tata su došli kod mene u sobu u posjetu. Dotkor je nešto tiho rekao mami, a ona je počela da plače i viče. Tata ju je grlio i tješio.

A onda smo došli kući. Tata i dalje ide na posao, ali kada dođe kući mnogo ćuti. Mislim da je i mama bolesna, stalno pije neke lijekove. Ja vrijeme uglavnom provodim u svojoj sobi, ali mama više ne dolazi tako često da se igramo. Samo ponekad. Najviše volim da se sa mamom igram skrivanja. Kada vidim da dolazi u moju sobu, sakrijem se iza vrata ili u ormar. Kada mama uđe u sobu, sačekam trenutak pa iskočim i viknem BU! Mama se prepadne i brzo pobjegne iz moje sobe. Onda u kuhinji dugo plače. Valjda je igra bila smješnija dok sam bio živ.

Komentari

Komentari