Foto: 
autor nepoznat

Igra sudbine

Staša je devojčica koja u školi najviše obožava srpski jezik i predstave. Odličan je učenik i aktivno učestvuje na brojnim takmičenjima iz mnogih, sebi omiljenih, predmeta. Prijavljivala se za svaku predstavu i u svakoj bi briljirala, zahvaljujuci svom urođenom talentu. Učiteljica bi je uvek pohvalila na dobro ostvarenim ulogama. Staša je zbog toga bila ponosna sebe.

Na poslednjem času u osnovnoj školi, učiteljica joj je postavila pitanje o listi želja za upis. Svi njeni drugovi bi unapred pripremljeni odgovarali o svojim željama. Staša je uvek imala običaj da sedi u poslednjoj klupi. Kada je došao red na nju, ponosno je rekla: "Glumica". Drugari iz odeljenja su je zbog toga ismejavali. Samo ih je ljutito pogledala i kratko rekla: "Videćete kada budem bila uspešnija od svih vas". Zatim je nežno prekstila ruke na grudima i sela nazad na stolicu.
Došao je na red i polaganje male mature. Staša je vec uveliko porasla u prelepu devojku. Uzbuđeno se spremala, obukla je haljinu plave boje, koja joj lepo pristajala. Haljina je bila u tonu sa bojom njenih očiju. Kada je završila sa pripremama, sišla je u prizemlje. Roditelji su je čekali da bi je odvezli u restoran. Ispred restorana vec je uveliko stajala omladina. Izašla je iz automobila, zatim se okrenula i sa osmehom mahnula ka roditeljima. Prišla je do svog društva. Počeli su lagano da časkaju, pa su ušli u restoran.

Svi su bili jako lepo odeveni. Veče je bilo predivno, muzika je tiho svirala. Vreme je brzo proletelo I  trebalo je da se polako vrati kući. Pozdravila se sa svima i otisla, žaleći što će svako otići na svoju stranu. Otac ju je sačekao ispred restorana. Sela je u automobil umorna, ali i srećna, jer se prelepo provela.

Osvanuo je novi dan, dan za upis u srednju školu. Posle velikog dvoumljenja, najzad je izabrala gimnaziju. Školu je zavrsmšila veoma uspešno. Tokom osmogodišnjeg školovanja uvek je imala najviše ocene u đačkoj knjižici. Prijavila se u školu glume.

Osećala je blagu tremu u stomaku, ali je na ispitu ipak prošla odlično. Žiri je bio oduševljen njome. Kao i pre toga, i ovu školu je završila uspešno. Profesori su bili ponosni na svoje učenike. Po završetku školovanja, dobila je svoju prvu predstavu u pozorištu. Noćima je čitala tekst i napamet ga učila. Divno se uklopila među glumce. Posle predstave, ostajala bi da se sa njima druži. Uvek je volela da provodi vreme u drusmštvu sa kojim bi delila sebi slična interesovanja.

Posle prve predstave, uloge su se nizale. Privlačila je pažnju gledalaca, kako svojom lepotom, tako i talentom. Od svih okuplunjenih, najviše je pripala za oku mladiću u prvom redu. Bio je očaran njenom lepotom i velikim talentom. Kada je na kraju predstave otišla u svoju kabinu, često je zaticala bukete cveća, ali sada su se izdvajale bele orhideje. Stajale su na njenom stočiću. Prišla je zanatiželjno, pitajući se ko li je tajanstveni pošiljalac. U buketu je stajala lepa posveta. Pročitala je i nasmejala se. Otišla je kući zadovoljna.

Mladić je bio uporan, dolazio je na svaku predstavu i nije prestajao da joj šalje cveće. Jedne večeri, po završetku predstave, krenula je kući. Kiša je pljuštala napolju, a ona nije ponela kišobran. Mladić ju je čekao na izlazu, želeći da je upozna. Izašla je žureći i saplela se o tepih. Bila je dočekana u naručje mladića. Pogledi su im se susreli, neočekivano je zadrhtala, nešto jako je prostrujalo kroz nju. Pribrala se i polako se odvojila od njega, zahvalila mu se na učtivosti. Mladić joj se predstavio odgovorivši: "Ja sam Stefan." Ponudio joj se da je otprati do kuće. Prihvatila je njegov predlog. Išli su peške, pripijeni jedno uz drugo pod kišobranom. Stigavši pred vrata stana, ponovo mu se zahvalila. Ušla je, ne verujući šta se upravo dogodilo. Očekivala je da će ga ponovo videti.

Zabrinula se kada joj pošiljka sa cvećem više nije stizala. Nije se pojavljivao punih mesec dana, jer je bio bolestan. Kada se napokon pojavio, prišao joj je i rekao da nikada nije prestajao da misli na nju. Takođe je priznao da joj je on uvek slao orhideje. Pozvao ju je da izađu, a ona je  rado prihvatila. Spremajući se, obukla je svoju plavu haljinu koja je pristajala uz bledunjavi ten i kosu boje sargarepe, koja joj padala preko ramena sve do polovine leđa. Stefan ju je čekao u restoranu. Od tog momenta otpočela je njihova veza, koja se na kraju završila brakom. Gledajući u njihovu ćerku Veru, pomislila je kako se u samo jednom trenu neočekivani susret pretvorio u sudbinu.

Komentari

Komentari