Foto: 
autor nepoznat

Jesenja priča

Oduvek je na ženskom telu najviše voleo grudi. Kao odrastao muškarac naučio je da skriva taj svoj najjači skener ženskog  tela. Bio je dovoljan jedan pogled i sve bi znao o ženi, naravno ono što je njega interesovalo. Aha, male, čvrste, da, ali, ne, nisu prirodne, onda velike, kruškaste, pa, male, mlitave, pa, veće, pa, srednje, pa, prevelike do pupka i tako redom, koliko žena toliko i raznih oblika i veličina, toliko i karaktera, različitih sudbina.

Položila je glavu na njegove dlanove. Samo joj je to trebao nežan dodir. Rekla mu je da ništa ne govori neko vreme. Ćutali su, u toj tišini, posvećeni jedno drugom. Skoro da nikoga nije bilo u bašti malenog, ali dobro skrivenog kafića u centru grada. Sunce se probijalo između zgrada i krošnji tek malo da i ono pomiluje tu dragu ženu. Najzad se podiže.  On pogleda u njene grudi. Bile su to najlepše grudi koje je ikada milovao, nekada. One koje skliznu u raširenu šaku kao da su stvorene za nju. Slike prošlosti su navirale, a dugo ih nije bilo. I sada je lepa i zanosna, shvatio je da je i dalje voli. Zašto su raskinuli? Kao i uvek, zbog nečije gluposti, pomisli dok je ispijao sok nestrpljivo čekajući razlog njihovog današnjeg susreta.

Žena ga pogleda nežno i sa blagim osmehom na licu reče: ”Isti si Nebojša, ništa se nisi promenio, kao dečačić si! Ćuti, ni reč neću da čujem, samo me saslušaj i idemo svako svojim putem! A, ko bi rekao da će nam se putevi ponovo ukrstiti!” I ona otpi gutljaj kafe pa nastavi: ”Bolesna sam, imam kancer na levoj dojci i hoću da me ti operišeš! Sve sam se raspitala, saznala sam da si najbolji hirurg, ma, možeš misliti kako sam se osećala kada sam to saznala! Kako se sve u životu namesti, kad-tad! Nadam se da ne tražim puno, znam, povredila sam te kada sam te napustila, ali…molim te…”

Zvuci grada su vrištali kroz sve pukotine tog divnog, jesenjeg dana. Ta prokleta jesen! I uvek u jesen nečija smrt i uvek sa najlepšim bojama i uvek suze kao uvelo lišće. Skinuo je naočare i obrisao suze. Pomisli opet na njene grudi. Bilo je kasno da je spasi. Pola tela joj je otvorio i osim smrti ničega tu više nije bilo. Setio se njenih reči da svako ide svojim putem. 

Komentari

Komentari