Foto: 
Marija Ilić

Karusel

Jedne sumorne, teške, maglovite večeri, muk prostorije prekinuo je jak zvuk starinskog crnog telefona.

- Halo...mamice- začuo se tanani, uplakani glasić.

- Danice, šta se desilo?!?

- Mamice, pomozi mi... - jecao je glasić.

- Dete govori, ne izludjuj me!

- Mamice...beba...beba, nema je više...

Sa druge strane žice začuo se pad teške telefonske slušalice i jak tresak vratima.

 

Mlada žena, krvave pižame, umrljana i lepljiva od suza, čučila je u uglu sobe sva uplašena i drhtava. Prizor je bio jeziv, majka je na trenutak zastala bez glasa, bez bilo kakvog zvuka...

-Mamice, mamice, pomozi mi...

Po sredini sobe nazirala se krvava mrlja, opor miris tuge, zagušljivog vazduha i mlade žene u uglu koja je svom snagom grizla svoju nadlanicu, u drugoj ruci stezala je mali karusel na navijanje. Majka je polako prišla, dotakla svoje dete nežno po kosi, sela do nje i privukla u zagrljaj, sasvim tiho da je ne uplaši...muk sobe ispunjavali su jecaji...

Svaki trzaj dve duše razbijao je prazninu utrobe nesudjene mlade majke. Dva, bezmalo, živa bića, kao vreteno upleteno, dve siluete u mraku sjedinjene u gorku ljušturu. Tihi jecaji su razbijali barikade nepreglednih tmina i ponora. Zagrljene, plakale su do zore kad je sunce već polako izranjalo iz Majke Zemlje.

Osvetli se Dan. Danica otvori svoje otekle, ulepljene oči od suza. Tako joj je smetalo to svetlo kroz sobu. Boleo je svaki delić tela. Pogleda na sat, a onda i na svoj stomak u podmakloj trudnoći.

-Dobro je, tu si bebo, vreme je...

Nožnim prstima, iz kreveta, nekako je dovukla invalidska kolica. O, naučila je to, morala je otkako je rodjena bez ruku, a saobraćajna nesreća joj oduzela i noge. Sela je u kolica.

-Ne brini bebo, biće sve u redu, ne ostavljam te...pogledala je u Nebo.

-Hvala ti majko što me čuvaš zajedno sa Andjelima...

 

Jak olujni vetar otvori prozore i obori čašu sa stola. Razbila se u sitne komadiće. Majka je neoprezno skupljala krhotin stakla i porezala dlan. Šiknu mlaz krvi koji ostavi krvavu mrlju na tepihu.Uzela je kuhinjsku krpu i ovlaš zavila ruku, nastavila je svoj rad. U košaru je stavila benkicu, čarapice i crvene ruže za Danicu...

Po belom mermeru ostaše krvave mrlje...u drugoj ruci je držala karusel.

Autor Marija Ilić

Komentari

Komentari