Foto: 
Peter Miller

Kazna i zločin

Svetlo policijskog automobila, u toj mračnoj noći, obasjavalo je tamni prostor između dve ulice. Žute trake obavijene oko ulaza kuće, sekle su tamu svojom jakom fluorescentnom bojom. Tog leta, i u kasnim satima, osećala se zapara i vrućina kao posledica jakog dnevnog sunca koje je topilo svaki deo životnog prostora. Na pločniku, ležalo je telo bogatog večitog studenta Igora Topića, otkupljivača ljudskih organa i direktora novootvorene bolnice Medikus, sina ovdašnjeg tajkuna Sretena, koji je, zatvorivši sve fabrike kao lokalni moćnik, postao najbogatiji čovek za samo tri godine. Osim bolnice koju je poklonio sinu, u svom posedu imao je razvojnu banku, lanac restorana i privatni fudbalski klub. Istina, jedino nije pomagao sinu prilikom polaganja ispita, jer mu to intelektualni kodeks nije dozvoljavao, pa otuda i njegovo vekovno studiranje. Inspektori su uzimali dokaze i u lisicama odvodiliosumnjičenu Cajku Belopavlović, od milošte zvanu baba Caja, do obližnje stanice na prvo saslušanje. Baba Caja je bila udovica, starija žena zdravog lica i vitkog stasa. Tek poneka bora na licu otkrivala bi godine, koje su bile mnogo veće nego što su facijalne karakteristike govorile. Od same pomisli da će trunuti u zatvoru, ona se nije mnogo uzbuđivala. Pred njom je stajala silueta koja ju je ubeđivala da je uspela da reši misao. Misao spakovana u preživljavanje od muževljeve penzije koja je bila vredna koliko i metar prošlogodišnjih drva − tapija za narednu zimu.

Znalo se da je u poslednje vreme baba Caja bila  razdražljiva, napeta i povučena u sebe. Kako ine bi. Njen unuk, Nemanja Belopavlović, živ se raspadao od opojnih droga koje je koristio u poslednjih nekoliko godina. Misleći da će mu tako produžiti život, novac za drogu nabavljala je prodajom sosptvenih organa, bubrega, kože, koštane srži... Ugovore je potpisivala sa Igorom koji je često dolazio kod nje, i tako naplaćivala zaostale dugove koji su bili obećani u ratama. Čudno je bilo i to, što baba Caja nije znala da je Igor već imao dva silovanja i nekoliko gaženja iz kojih se izvukao zahvaljući kumstvu svoga oca sa najmoćnijim sudijom, pa je mislila da ima posla sa poštenim mladićem.Malo ko je znao da je Igor po tri puta manjoj ceni otkupljivao organe, iako su se oni dobro kotirali na zvaničnom tržištu. Prva komšinica, Milena Prvulović, izjavila je za lokalne novine da je znala da Caja živi u siromaštvu i da je često sa njom pila kafu, ali da u razgovoru ona nije čula nešto sumnjivo što bi moglo da nagovesti zločin. Samo je uzgred rekla da joj Igor duguje nešto novaca, ali se blago osmehnula i tihim korakom otišla da pristavi lonče. Otuda i veliko čuđenje Siniše Milića i njegovog zeta Gorana Tijanića, koji su prvi zatekli telo. Prvi je izjavio dasu videli Caju kako stoji pored tela i da nisu primetili da je pokušala da ga opljačka, ali  i da su uplašeno prišli Igoru i odmah osetili nesnosan smrad, zbog govana koja su u mlazevima izlazila iz pokidanih creva. Sve je curelo oko nas.Toliko govana na jednom mestu nisam video, rekao je Siniša. Drugi je rekao inspektorima da je prorez bio po vertikali, od mokraćne bešike do jetre, i da se sečivo noža negde tu i zadržalo. Dobro poznajem anatomiju čoveka, rekao je Goran, mora da je ubod bio do kičme, a po ranama rekao bih da je nekoliko puta trzala nožem.Rasporila ga je kao kera. Igor je pokušavao da ustane, ali je pred naletom bola od pokidanih creva odmah pao. Siniša je dodao da je video Igora sa grčem na licu kako rukama pridržava creva i da su se govna mešala sa krvlju.

Predstavnici medija raspravljali su se sa inspektorima zbog male količine informacija povodom ovog zločina i nervirali se zbog floskule: o svim detaljima obavestićemo vas na narednoj konferenciji za štampu. Novinarima nije bilo dopušteno da slikaju unutrašnjost kuće. U njoj se nazirala samo poneka dogorela sveća, i korica knjige na kojoj se smešio lik čuvenog petrogradskog studenta.

Ivan Novčić

Komentari

Komentari