Foto: 
autor nepoznat

Krug

Teški dani, puni vlage, noći bez sna, daška vetra, uz…bivali su nepodnošljivi. Najviše što je želeo iz noći u noć, bilo je da izađe iz odeće sopstvene kože, da oslobodi krila, da leti, da nestane. Ali, olovo je pritiskalo sve jače, zajedno sa paklenim temperaturama umrtvljavalo je mrtvo telo do tačke da se samo bes i nemoć mogu slivati.

Tim noćima, vremenu u samomučenju, jedini smisao davala je jedna zvezda. S vremena na vreme pojavljivala bi se u levom uglu rama žive slike, iza mreže prozora, svirala bi neku muziku, kao da briše prašinu tegobe dana, nestajala i vraćala se. Uvek je sijala u levom uglu. U tim večerima on je znao da dolazi po njega, jer zašto samo u okviru njegovog rama iz pogleda njegove sobe, zašto…?

Oslobodivši se, počela mu je šaputati, najpre tako tiho, kao da se plaši crnih vetrova tame Meseca, ali strah je nestajao, jer ona je zvezda. Ali, nije bila obična zvezda, ona je bila devojka, živela je u... ostala bi to, da nije… Ne, nije smela reći istinu o progonstvu, dovoljno je da će od sada svake noći, stajati u levom uglu rama žive slike i…

Iz noći u noć, činilo mu se kako je svakim novim susretom sve bliža, možda na dohvat ruke, ali da je ne može dotaći ili… Pričala mu je da se ne plaši, da će ona svake noći dolaziti. On neće ostati sam, biće uvek tu uz njega i...

Sa dužim noćima, prelivenim bojom jeseni, činilo mu se da je sve bleđa staza po nebu. Ne, nije njegov vid problem, ma, siguran je da je nema. Pomislio je da, obećanje, ali sa… Obećanje?

Stazu su prekrivale magle, kroz njih su plovili oblaci. Sada siguran je, već danima nije video u levom uglu žive slike, nije, nije video...krug...

Komentari

Komentari