Krvavi poker
U zagušljivoj prostoriji, za velikim, zelenim, okruglim kockarskim stolom, sedeli su ljudi koji su 46 godina živeli u istoj državi, ali su, i pored bratstva i jedinstva, u koje su se kleli, postali neprijatelji! Za okruglim stolom sedele su dominantne figure jugoslovenske politike devedesetih godina, koja je kao reka izbacila sve prljavštinu iz sebe da svedoči kakvo je zlo zadesilo zemlju slobode i Golog otoka, zemlju proletera i crvenih buržuja, zemlju u čije je temelje utisnut i njen rok trajanja. Možda je baš zbog razlika u pogledima na njeno stvaranje, i pogled na njen kraj bio svima drugačiji. Slagali su se samo u jednom! Zemlja ja nastala u krvi i tako će nestati! Velika lampa sa širokim zelenim abažurom bila je spuštena veoma nisko, pa je osvetljavala samo kockarski sto i karte na njemu. Ljudi u senci su bili spremni, igra je mogla da počne...
Gospodin u beloj košulji i tamno teget odelu, koje se lepo slagalo sa kravatom iste boje, lagano je ispijao viski. Dok mu je dim nagrizao tompus u piksli, spustio je čašu na sto, i lagano privukao karte k sebi. Bio je bankar i to se videlo u svakom njegovom pokretu. Gledajući karte u rukama, prstima ih je sakrio od tuđih radoznalih pogleda. Podigao je pogled i zagledao se u lice koje je bilo zategnuto facijalnim grčem. Velike naočare su pokrivale generalov nervozan pogled, koji je šetao od svojih do karata u rukama bankara pored kojeg je sedeo mlad čovek u belim pantalonama i plavoj košulji, kojeg su crni brkovi činili starijim nego što jeste, ali ga i pored toga niko nije uzimao za ozbiljno. Njegovo mišljenje je stanovalo u glavi bankara pored kojeg je sedeo. Levo od bankara nezainteresovano je sedeo stariji, prosedi gospodin u sivom odelu. Vrat mu je stezala tamno siva kravata, ali je osećao da ga sada steže još nešto! Kad god bi dobio karte, odmah ih je bacao na sto, mudro čekajući da se glavni igrači obračunaju. Levo od njega je sedeo čovek slabe kose, kome je bledo žuto lice odavalo dugi boravak u zatvoru. Vodnjikavo zelene oči odavale su zmijski karakter ovog čoveka, koji je nervozno šetao pogled od bankara do generala sa parezom facijalis. Činilo mu se da od njih zavisi njegova sudbina. Nije ni slutio koliko! Sa generalove leve strane sedeo je gospodin u sivom lister odelu, koji je mirno posmatrao karte na stolu. Dobro je znao ko su glavni igrači, pa nije ni gledao svoje karte. Pustio je da drugi rade za njega. Mada se ništa nije pitao, mogao je da bude smetnja, ali i putokaz igračima za stolom.
- U šta igramo...- upitao je gospodin u sivom lister odelu.
- U Jugoslaviju...- general je prosiktao kroz zube i pogledao u namrštenog bankara.
- U Jugoslaviju!? Krupan je to zalogaj, generale, nemaš ti zube za to!
- Ne brini ti za moje zube, ko pobedi odlučuje o sudbini zemlje! Slažeš li se?
- Slažem se, generale - posle odlučnog odgovora, bankar je pogledao u karte koje će odlučiti sudbinu jedne zemlje.
- Šta imaš?- bankar je upitno podigao bradu i pogledao gospodina u sivom lister odelu, koji je, kao da su vruće, karte odmah bacio na sto. Za njim su to uradili i nezainteresovani gospodin i najmlađi učesnik ove partije, koji je bio oslobođen razmišljanja i njegovih posledica. Samo su još bankar, general i gospodin vodnjikavo zelenih očiju stezali karte kao da im je ova partija najvažnija u životu. Posle dužeg gledanja u svoje karte, gospodin vodnjikavo zelenih očiju stisnuo je i petlju:
- Imam ful, Bošnjake, Srbe i Hrvate, Jugoslaviju u malom, dovoljno!
- Dovoljno za šta?
- Dovoljno da granice Bosne i Hercegovine ostanu kao što su sada!
- Srbi će kod mene, Hrvati kod njega, ostaju ti samo Bošnjaci! Malo je to za državu.
- Slušajte me dobro, žrtvovaću mir u Bosni za celovitost Bosne! - kao da mu oči igraju na zejtinu, pogledao je u bankara, pa preneo odlučan pogled na uštogljenog generala. Svima je bilo jasno da je čovek sa dugim zatvorskim stažom ozbiljan, ali je njegova ozbiljnost izazvala samo podsmehe glavnih igrača.
- Razbijaš Jugoslaviju, a hoćeš unitarnu Bosnu i Hercegovinu. Ne može to tako...- bankar je podigao bradu i povisio ton, pa se pisac „Islamske deklaracije“ ujeo za jezik.
- Generale, još dugo ćeš ti, blago meni, stajati mirno na „Hej Sloveni“ – bankar je odlučno pogledao u generala. Visoko podižući bradu, davao mu je do znanja da ima bolje karte. Ali... genaral se nije slagao s tim. Provukao je vazduh kroz stegnute usne i pobednički bacio karte na sto...
- Poker kraljeva - prosiktao je kriveći usne...
- Jači sam, imam poker kečeva - odgovorio mu je bankar i nastavio : - Ja odlučujem o Jugoslaviji! Slovenija može odmah da ide u svojim granicama, a Hrvatska samo bez teritorija sa srpskim stanovništvom!
- Samo polako, i nad popom ima pop! - samo što je general to rekao, iz polumraka sobe su izronile četiri „ljudske“ figure, koje su, sve vreme, pažljivo pratile igru za kockarskim stolom. Bili su to predstavnici najjačih svetskih vojnih sila, tajni aduti generala sa grčom na licu. Klinton, Bler, Širak i Šreder bili su jahači apokalipse, „dobitna poker kombinacija“ koja je garantovala pobedu, ali i rat, glad, bolest i smrt svim narodima Jugoslavije, bez izuzetaka...
- Šta da kažem - smrknuto gledajući u poznata lica, bankar je razočarano bacio karte na sto, ispio je svoj viski, povukao dim cigare, i odlučno rekao:
- Vi radite šta hoćete, a ja ću šta moram! Pametan čovek i poraz pretvara u pobedu. Nego... imam poslovni predlog, generale - bankar je odmah pokazao osećaj za biznis...
- Poslovni predlog!? - generalu je grč na licu ponovo došao do izražaja.
- Rat je najbolji biznis! U ratu svi gledaju da sačuvaju glave, a novac nikad ne spava!
Neka se naši narodi igraju rata, neka se mrze, neka budu krivci jedni drugima. Dok oni ratuju... - bankar je pogledao generala kao da je sve jasno, pa nastavio:
- Kad kradem ja, to je pljačka, a kad uključim tebe, i ove tvoje NATO lopurde, pljačkanje naroda postaje biznis! Ja sam za biznis! Ovaj rat će stvoriti dvesta bogatih srpskih porodica, koje će u budućnosti nositi prosperitet Srbije, to je moj cilj. Dvesta bogatih srpskih porodica! Šta kažeš, generale - bankar je prvi put ove noći razvukao nešto nalik osmehu.
- Koju cijenu će platiti srpski narod da bi se dvjesta porodica obogatilo?
- Istu cenu kao i hrvatski! Cilj opravdava sredstva! – cinično je rekao bankar...
- Znao sam da si dobar bankar! Svaka ti čast! - sama pomisao na legalizaciju nelegalnih tokova novca, i dvesta bogatih hrvatskih porodica, promenila je pogled u čoveka kojeg je smatrao neprijateljem.
- Pristaješ?- bankar je pružio ruku preko stola...
- Uz jedan uvjet! Samo inkognito. Moji mi to nikada ne bi oprostili! Hrvati više mrze Srbe nego što vole novac! - posle kratkog razmišljanja, čvrst stisak ruku je overio dogovor.
- Generale, od mržnje se ne živi, ali se lepo zaradi. Lakše je opljačkati ceo narod nego jednu banku! Rat je najbolji model pljačkanja naroda...
- Vražju ti mater, ti si bankarski genije...
- Nego, generale, ona...„Zagrebačka banka“ je srpskohrvatska, pola - pola?
- Je, je... još uvjek...- general je razvukao kvaran osmeh koji se približio njegovom desnom uhu...
- Da pređemo na stvar...
Bratislav Rosandić