Foto: 
autor nepoznat

Lola

Spustila je krotko njušku na moj dlan i gledala me upitno svojim krupnim bademastim očima. Od zaprepašćenja što je vidim nisam mogao ni da se pomaknem ni da progovorim. Nestala je pre četiri godine, kada je otac umro, a mi nekoliko dana zaboravili na nju. Zvala se Lola, bila je ženka nemačkog ovčara i sad je već  imala jedanaest godina. Kao dvomesečno štene sam je uzeo iz azila za životinje, i odneo ocu u selo. Bio je jako usamljen otkako je postao udovac, a odbijao je da se preseli kod nas u grad. Lola mu je postala nezamenljiva u tim godinama kada se otuđio od ljudi iz sela, a i od nas, svoje dece. Niko mu nje bio dobar i po volji, pa je prekinuo komunikaciju sa svima, ali s Lolom je razgovarao po ceo dan. A ona je bila savršen slušalac, kad nakrivi glavu na levu stranu,  savije joj se desno uvo i  oči širom otvore. Imali su svoje posebne znake koje su ona i otac razmenjivali, i nikad nije lajala u njegovom prisustvu.Ponekad sam bio ljubomoran na nju, kad bih otišao do oca, a on se pravi da me ne vidi i ne čuje.

Kada je pre četiri godine iznenada pao na putu, od kapi, dok se vraćao s njom iz seoske prodavnice, otrčala je nazad tih dvesta metara, uhvatila starog komšiju Luku za kraj kaputa i bukvalno ga dovukla do oca koji je još davao neke znake života. Na žalost, bilo je prekasno, otac je otišao, ne pozdravivši se. Nekoliko dana posle sahrane smo postali svesni da nema Lole, i nigde je nismo mogli pronaći. Moj sin je dao oglas na lokalnoj Tv stanici, oblepio okolinu njenim slikama i danima se raspitivao u azilima za životinje, ali je niko nije video. Nekako smo se pomirili s tim da nas je napustila svojom voljom i prestali da je tražimo.

I sad, dok mi je lizala ruku i mahala repom, srećno cvileći, ugledao sam poznatu pogurenu siluetu kako mi se približava i pomislio sam da sanjam. Oslonjen o štap, sporo , šepajući na levu nogu, priblišavao mi se očev lik, Onakav kakvog sam ga poslednji put video. U novom, sivom odelu i sa šeširom,stao je pred mene i progovorio tihim, prekornim glasom- Jesam li ti rekao da ne sedaš za volan kad piješ? I zašto me, zašto nisi poslušao? Ja ovde imam Lolu, ti mi nisi potreban, vrati se svojoj deci, njima trebaš!

Pokušao sam da se pomerim, da vičem, da dozovem nekoga, ali nisam mogao. Samo je bol bila neizdrživa i palila mi je kožu.Čuo sam glasove nekih ljudi kako viču nešto na nepoznatom mi jeziku, i osetio kako me nečije ruke podižu i spuštaju na neki ležaj. Onda sam čuo sirene hitne pomoći, vatrogasce i policije... U daljini, na kraju staze kojom sam došao stajao je otac i Lola pored njega. I oboje su mi mahali. On rukom, ona repom.

Komentari

Komentari