Foto: 
autor nepoznat

Mantra

Delilo ih je više od trideset metara.

Ona je stajala za visokim klupskim stolim. Čaša crnog vina i pogled uperen ka sceni. Ka njemu. U sebi je izgovarala mantru: okreni se, pokreni me.

 

On je sedeo na visokoj barskoj stolici. Reflektor mu je osvetljavao lice. Povremeno je gledao  ka ulazu ne znajući da je  već tu. Sedi u dnu, u tami. Pije, mantra  i gleda. Njega.

Druge su ga slušale.

Ona ga je gledala.

 

Na trenutak je izgubio srpljenje. Čuo je njen pogled. Osetio  miris  mantre.

Zatražio je od far majstora da prošara pubiku. Okrenuo se. Pokrenuo  je.

Zamutilo im se oboma u glavi.

Skliznuo je sa stolice.

Ona je odgurnula sto.

Čaša je pala ciknuvši u hiljadu visokih C.

Staklići su joj se zabadali u bose noge kao  iglice iz njenih očiju u potiljak. Njegov.

 

Mrzeli su se koliko su se želeli. Koračali su tih 30 koraka lagano. Ona krvareći, on ćuteći. Utisnuo je poljubac u usne boje krvi. Obeležila je tragovima krvavih stopala njegov stomak. Pali su jedno preko drugog. Tu na podu prašnjavog kluba, pred mnogobrojnom publikom okrenuo ju je. Uzeo za ruku. Pokrenuo ju je. Ugledao osmeh i njen pogled. 

Mahnuo joj je da krene pored njega. Čuvao joj je fotelju. Prvi red. Samo za nju.

Krvavu. Ali srećnu.

 

…………..

sa jedne od promocija u Klubu Polet

Komentari

Komentari