Foto: 
autor nepoznat

Na poslednjem stepeniku

U podrumu skrivene kuće, gde je nalazio povremeni mir družeći se sa sopstvenim senkama, tu u podrumu okovanom rešetkom, koji je skriven od svakog pogleda. U podrumu imena...ispisivao je dnevnik. Sve češće se skrivao u njemu, neki unutrašnji glasovi govorili su mu da brže i brže mora sustići vetar olujnih misli da bi na kraju trke, za korak ispred, na sto postavio svoj testament. To je bila poslednja trka za koju je čuvao svu svoju izgubljenu snagu, izlomljena sećanja, potamnele slike i bledilo sopstvenog neosunčanog lica.

Čudno, osećao se prijatno u prostoru od kojeg je svako, iole zdravog razuma, zazirao. Čak su i misli bile brže, ruka spretnija, mogla je pratiti svu silinu koja je izvirala iz njegovih očiju. Nije sumnjao da to može  biti opsena i laž, kao kada umirući iznenada povrati snagu, a zatim usledi pad. Ne, nisu ga plašile izmišljotine, duboko je verovao, da je iz mnoštva poraza dobio snagu i čeličnu volju i siguran, sedeći na poslednjem stepeniku ispred natopljenog zemljanog poda, beležio je.

Sve čega se nije želeo sećati istrgnuo je rukom, sve mrlje u oku koje su mutile razum obrisao je žicom koja je buđ brisala, sve tuge koje su puštale jauke mačem je presekao, da ništa ne postoji što ga sablažnjava. Spreman, siguran i uveren u cilj, samo je  beležio. Još malo, hrabrio je sebe, kada bi ga jeza od hladnih noći, a ne od straha, pohodila. Sve, sve je po prvi put teklo kao mirna reka.

 Učini mu se budeći se iz sna, spavajući na poslednjem stepeniku, da čuje mnoštvo glasova. Svaki od tih glasova bio je prijatan, podsećao je na neko drago stvorenje, na trenutak, ali, možda je to on? Odjednom, u iskrivljenom pogledu učini mu se da utvare lebde nad njim, a muzika milih glasova postaje adski jauk, bol, kletva, vapaj...

„Nikada nisi mogao sačuvati ono što voliš. Uvek sam ti odnosio, kao kosač u žetvi... Znaš dobro, znaš dobro da sam ti oteo svu ljubav... Ali ne samo to, ubedio sam te , ponizio, slomio i uspeo da ti nametnem krivicu, ti si kriv za svaku umrlu ljubav v v v v v v v...“

Na poslednjem stepeniku, u podrumu, u bari kišnice, na zemljanom podu...

Komentari

Komentari