Foto: 
autor nepoznat

Nepotvrđena smrt Viktora D.

Ova priča može započeti sa: Bio je... Ali zašto ne i jeste još uvek, negde... Jer niko ne može potvrditi istinitost sumnje u događaj koji se nije ili možda jeste dogodio. Poslednje što je spuštena grana drveta zapamtila, bio je dodir ruke i prstima umesto peroreza, zapisano nekoliko reči. Levo stopalo skliznulo je ostavljajući poslednji trag i tog trenutka sve nestaje.

...............................................................................................................................................

Ništa neuobičajeno nije ostalo u bilo čijem pogledu. Nijedna prećutana reč, nije se urezala u nečije uho. Sve što je prethodilo , bilo je uobičajeno.

Viktor D. mučio je sebe, to je poznata činjenica. Odbačene prikaze pretvarao je u likove. Crnilom svojih misli osvetljavao je oreole nad nepostojanjem. Ćutanjem neprekidno je budio usnulost. Bio je naopako jednostavan i običan, ali ...

Nije priznavao poraze kada sve bilo je očigledno .Poraz kao mač nad vratom dodiruje kožu. Bežao je glavom bez obzira od osmeha i raširenih ruku za zagrljaj. Živeo je smrt i smrt je bila život.

Opirao se snovima, ali oni su plesali sa njim, daleko iza skrivenosti. Iznenadio je sebe, otrov na usnama zaključao je. Olovnih pokreta hitao je...

Možda više nije imao želje. Možda ubedio je sebe, da smrt nastaje kada se ugasi poslednji plamen. Niko ne zna šta je gorelo u mislima poslednjih sati pre nego...

..................................................................................................................................................

Poslednji trag utisnutog stopala i kraj... Uzalud su danima goniči života tražili odbeglu smrt. Najzad, umorni odustali su. Drvo je ćutalo, tragovi nestali su, neposredno čim poslednji otisak stopalo je ostavilo...

Komentari

Komentari