Foto: 
autor nepoznat

Njegovo rame

Oduvek je bila omiljena u društvu, plenila je nekim unutrašnjem sjajem koji se naprosto širio iz nje. Zahvaljujući urođenoj harizmi, lako je sticala nova poznanstva bez uloženog truda. Gde god bi se našla prilazile su joj osobe koje ranije nije viđala u želji da sa njom ostvare bliži kontakt. Delovala je mirno i povučeno, ali ipak dovoljno primamljivo muškarcima, iako to nije znala. U životu je imala samo jednu želju, da na vreme završi školovanje i započne samostalan život. Maštala je da se uda za dobrog čoveka koja će joj privući pažnju, kako fizičkim izgledom, tako i pažnjom koju bi joj poklanjao. To su bile samo fascinantne želje jedne u ljubavi neiskusne osobe, željne pridobijanja pažnje. Nije znala da se u životu gotovo nikad ne odigrava po našem scenariju, već protivno našim stremljenjima. Očekivala je da nju neće zadesiti pogrešna ljubav, ipak je imala sreće u poznanstvima. U toku školovanja je pridobila veliku podršku od svoje drugarice. Bile su gotovo nerazdvojne i u svemu se poveravale jedna drugoj. Samo mali delić svoje ličnosti nije htela da otkriva nikome, ipak je to stvar sopstvene intime koju svako mora sakriti.
Jednom je u toku svakodnevnih odlazaka na studije gradskim prevozom sa svojom drugaricom upoznala mladića koji joj se učinio kao da iskače iz gomile užurbanih putnika. Prišao im je sasvim slučajno, gotovo refleksno. Privukla ga je njihova vesela priroda i njeno razdragano lice koje je obasjavalo sivilo u memlavom gradskom busu. Predstavio im se kao brucoš na obližnjem gradskom univerzitetu i ponudio se da ih uputi u svoj portfolio ličnosti. Bile su jako zainteresovane njegovom spontanošću, sve je teklo glatko i bez ustezanja. Saznale su gotovo sve, a nisu tražile ništa od ponuđenog. Ipak u očima junakinje priče, gotovo neočekivano, upalio se skriveni žar koji je pretio da se raspiri u strast. Nije joj to osećanje bilo poznato, pa se gotovo neočekivano našla u lavirintu pomešanih emocija. Odlučila se da o tome nikome ne govori. Poslušaće srce koje će je voditi kroz neplaniranu ljubavnu pustolovinu. Korak po korak od platonskog upoznavanja, nastupila je ljubavna veza koja se svakim danom sve više razbuktavala. Nije mogao da prođe ni minut, a da na njega ne pomisli i uputi mu kratak poziv ili poruku. Slična situacija bila je i kod njega. 
Jednom prilikom, pohvalio joj se kako planira da polaže za vožnju. Imao je nameru i ranije, ali ga je nedostatak finansijskih sredstava u tome sprečavao. Sada je kao budući apsolvent sa položenim stručnim ispitom dobio stipendiju koja mu je omogućila da ostvari svoju davnu ambiciju. Otac mu je poklonio auto koji već duže vremena boravio zaključan u garaži. Više se i ne seća kada ga je zadnji put upalio ali je računao da će njegov sin jedanac jednom trebati vlastiti auto, a kakav bi on bio otac ako nije u stanju da mu bude podrška. Kao i sve ostalo što je radio u životu, kada bi dobio želju i motivaciju, tako je i polaganje za vožnju prošlo krajnje olako. Položio je iz prve, sve mu se činilo tako jednostavnim. Sada je ostalo samo da se pohvali svojoj devojci, kako i dolikuje nakon uspešno sprovedenog planiranja. Uzeo je ključeve od auta i startovao auto. Obradovao se kada je čuo dobro poznato brujanje motora, auto je bio ispravan. Pre nego što će doći do nje, odlučio se da obiđe glavni gradski trg i časti sebe sa probnom vožnjom. Osećao se blaženo kao da je u raju. Ugledavši dobro poznatu stranu ulice u kojoj je tako često svraćao kada bi izlazio sa predavanja, skrenuo je naglo ne videvši oznaku radova na putu. Iznenada pri velikoj brzini volan nije izdržao nagli zaokret, otkazao je i zatajio je u momentu. Uzalud je pritiskao ručnu i kočnicu, auto nije reagovao i završio je parkiran u obližnji stub javne rasvete. Daljih detalja i celokupnog toka događaja koji su usledili nije se sećao. Bio je u nesvesti zbog jakog bola usled velikog preloma glavne ključne kosti. Patrola hitne službe i policija su vrlo brzo stigli na mesto uviđaja i konstantovali tehnički neispravno vozilo. 
Sledeće čega se seća bilo je ležanje u postelji gradske bolnice. Probudivši se nakon višesatne anestezije uspeo je da razabere poznata lica koja su stajala odmah iznad uzglavlja i ohrabrivala ga da se ne predaje. Od svih prisutnih, samo jedno lice mu je privuklo pažnju i nateralo ga da se na trenutak pridigne iz bolničke postelje. Bila je to njegova srodna duša, osoba koja je ukrala i zarobila njegovo srce. Iako je bio pod bolovima, njeno prisustvo mu je istog trena izmamilo osmeh na usnama i nadu u brz oporavak. 
Približila mu se i blago naslonila glavu na njegovo rame, osećaju toplinu koja se širila iz njegovih grudi. Osećala je da će glavni oslonac u njihovom zajedničkom životu biti njegovo rame.

Komentari

Komentari