Foto: 
Pablo Alvarez

Nogometni dan

Sećam se, u prvoj polovini 70-ih, nedelja, ćale i ja. Nogometni dan. Sedimo u dnevnoj sobi, uključen tranzistor (kako bi ga on uvek zvao). On Grobar, ja Ciganin. Oči uprte u zvučnik kao da gledamo prenos. Radio komentatori (neki manje, neki više, neki savršeno) dočaravaju svaki detalj sa utakmica. Marko, Jordan i ostali... Onaj osećaj, kada umesto filma čitaš knjigu i stvaraš slike u glavi. Tako i mi. Svake nedelje po nekoliko derbija iz bivših republika pokojne zemlje.
Tih nedeljnih popodneva znao sam da će otac biti sigurno kod kuće. Neće biti na klinici, neće operisati, neće biti na fakultetu sa studentima, pisati knjige... Fudbal, on i ja. Tada smo se najviše družili.
U julu 2007. godine, u bolnicu sam mu doneo TV i antenu, da može da gleda kvalifikacionu utakmicu njegovog Partizana za Ligu šampiona. Tada je bio u ulozi pacijenta, a ne lekara. Posle utakmice sam ga zvao da ga pitam da li je slika bila dobra. Rekao je da i nije baš, kao da je slušao radio prenos. To je bio naš poslednji razgovor. Te noći je pao u komu, a posle nekoliko dana je umro. Poslednje što je gledao bila je utakmica. Fucking fudbal.

Prošlo je devet nepunih godina. Setim ga se često. Najčešće vikendom, kao danas, kada mi je ekran televizora obojen u zeleno. Tada ga jedino i gledam. Igru sa dvadeset dva igrača i jednom loptom. Zamišljam nas dvojicu, kako uz pivo komentarišemo, svađamo se u vezi timova za koji navijamo (uvek sam birao onaj koji nije voleo). Kako mi možda kaže da mu je žao što mi nikada u životu nije rekao da me voli, a znam da me je voleo. Kako sam bio siguran da neću plakati na njegovoj sahrani, a plakao sam. Da se proderem na njega zbog svega što me je nerviralo, a i da mu kažem da sam voleo i ja njega.

Moji sinovi ne prate sport. Zajedno smo odgledali tek nekoliko utakmica. Ali... Svakog dana im govorim da ih volim. I nadam se... kada umrem... neće me zapamtiti po fucking fudbalu... već po nečem drugom. Da će jedan drugom reći u kapeli:

- Voleo nas je. Koliko puta nam je rekao i uvek smo to osećali.

Goran Stojičić

Komentari

Komentari