Foto: 
autor nepoznat

Odgovor

Starac je štapom po mokrom pesku iscrtao krug. Osećao je da je blizu rešenja svog životnog istraživanja. Da li će dočekati taj dan, pitao se često i  tiho bi se molio,velikom Zevsu, da ne umre u neznanju tako važnog odgovora? Zagledan ka horizontu gde su se nazirale barke vrednih ribara, gladio je svoju dugačku bradu razmišljajući o smislu i besmislu života dok bi talasi kao najveštiji lopovi krali njegove tragove u pesku. Misao o čoveku i njegovom postojanju postala je prava opsesija. Opet bi nacrtao krug, pa još jedan, povezivao bi ih, presecao drugim linijama, dodavao druge oblike i tako bi dočekao sumrak i ribare.

Jednoga dana, nije mogao da dođe na svoje omiljeno mesto. Osećao je da mu se bliži kraj.

Iz postelje je kroz mali, kameni prozor posmatrao ptice. Bilo ih je neobično mnogo i iako su bili daleko čuo je njihovo graktanje. Galebovi. Starac je umirao tiho. Pojaviše se suze u njegovim očima, još je za to imao snage.

„O, svemoćni Zevse, ne ostavljaj me u neznanju, pokaži mi odgovor, samo na tren mi osvetli istinu, predajem ti se ponizan, klanjam ti se i sada i zauvek, ma kakav oblik života poprimio!“

Kroz suze i guste trepavice, u poslednjem činu života, ugleda let galebova. Na starčevom licu zaigra jedva vidljivi osmeh. Jato tih ptica je letom crtalo krug, potom spiralu, ponavljajući te oblike dok starac nije, najzad, zatvorio oči.

Komentari

Komentari