Ples života i smrt smrti

Mora da je prošla ponoć, sigurno sat ili dva iza ponoći. Šunjao se kroz hodnik kuće, napipavajući u mraku poznate samo njemu znake, koji su ga vodili ka vratima. Tiho, sa prekinutim disanjem, osluškivao je da li se čuju ne koraci, već šumovi ispred, da slučajno ne bude iznenađen i uhvaćen u zamku. Tek nakon nekoliko minuta iščekivanja, odluči da otvori stara vrata, već načeta od udaraca, vrata koja su bila poslednji branik imaginarne slobode.

Baš kao gomila sručiše se preko praga, ogromni papiri, zatrpaše ulaz, a on hitro, obema rukama, zgrnu ih i brže bolje zaključa vrata, dva puta, da potpuno siguran može biti. Puzeći, gurao je rukom ispred sebe papire do sredine hodnika, da bude siguran da niko baš niko neće videti ništa, dok pod svetlošću sveće bude iščitavao nizove papira.

"...po nalogu sudije Barabića dostavljamo Vam rešenje o plenidbi...

...javni otimač Kradović, obaveštava Vas da od dana...počinje da teče kamata...

...moralni branilac Slepić, Vas obaveštava da nema osnova za Vašu žalbu...

...komandir slinavih prsluka Ubibatinić....

...direktor kulturnog centra Gluperdić..."

Bla bla bla, blaaaaaaaaaaa, sila, moć, pretnje, mali gade, uhvatićemo te i poliomiti...ti ...da nisi provirio iz rupe, jezik ćemo ti odseći, prebićemo ti noge i ruke...

Pucala je glava, dok su pretnje sa papira lepile se po znojavoj glavi, kao magneti se privijali uz telo u grču, odjednom poče se tresti, baš kao epileptičar, pena je izbijala na usnama, ruke su bile ukočene, oči kao u poslednjem času života...

PRETNJAAAAAAAAAAAAAAAAAAA

Budio se božanski lep dan, kroz prozore sunce je širilo zrake i miris života, zrake koji su se prelivali preko pocepanih zavesa po podu, po neredu napuštene kuće...miris jutra širio se kroz otvorena vrata...sve je bilo prelepo...a stan...

Na trotoaru, pored parka, umivajući se vodom kao da prikuplja snagu, sređivao se. Ispruži se, protegnu visoko ruke ka nebu, kao da se čuo glas slobode koji je budio pospane...

"I CAN T GET KNOW,, tako silno je odjekivala njegova najdraža pesma, himna sopstvenog života  nadjačavali su  se zvuci omiljene pesme i rafali iz puške, dok je hodao i plesao po poslovnom centru, svaki pogodak pravo u metu, zgrada suda, otimačkog trezora, banke, pucali su u paramparčad dok je odzvanjalo  I CAN T GET KNOWWWWWWW…

Uplakani glas čitačice otrova, nabrajao je imena “uglednih“ privrednika i društvenih radnika...to su žrtve krvavog pira...

Komentari

Komentari