Foto: 
Thomas Hawk

Raspelnik

U mračnoj i ruiniranoj prostoriji, sa određenom namerom i razlogom zbog kojeg se nalazila u takvom stanju, na neudobnoj stolici sedeo je čovek označen sa Z-777, koji je bio spreman na sve, osim da opovrgne svoje zalaganje, delovanje i ideju kojoj je bio dosledan, dok je veliki pritisak bio vršen nad njim od strane onih koji su se nalazili u istoj prostoriji, da prizna, da se odrekne ili da bar ućuti i pomiri se sa postojećim, što se iznova i iznova dešavalo iz dana u dan, održavajući ga u stanju letargije, ili nekakvog osećanja koje je teško mogao da izrazi rečima.

- Ne znam šta da kažem, a još manje šta se od mene očekuje da kažem - odjeknuo je muški glas Z-777, ispunjavajući jezom i užasom sve ostale prostorije objekta u kojem se nalazio i u kojem su bili stacionirani ljudi gotovo identični njegovoj viziji sopstva i delovanja, neuobičajenih potreba i ideala o kojima se nije više kolektivno mislilo, jer kolektiva je bivala umirivana zadovoljavanjem svakodnevnih potreba i oni koji su bili svesno nezadovoljni nikako nisu mogli funkcionisati sa onima koji su bili nesvesno zadovoljni. Ovi potonji nisu pravili probleme, bili su većina, bili su puštani u dalji “život” a prvopomenuti nisu odgovarali nikom, pa ni sebi samima, jer svaki od njih je sanjao o “magičnom simbolu” koji bi spojio svu njihovu energiju, svu energiju svesnih i nesvesnih, i pomirio sve sopstvene ideale u nešto zajedničko i prosperitetno, jer život ovog čoveka nije imao drugog smisla.

- I opet odbijaš pristati na ono što ti se nudi, niti da priznaš da grešiš? - Snažno je odzvanjao glas koji je, izgovarajući ove reči, zvučao autoritativno i donekle, božanski.

- Posle toliko godina, ti si i dalje dosledan nečemu što te ne vodi ničemu, dok ti mi nudimo “život” ako samo pristaneš. Nama treba tvoj pristanak i potencijal. Sa ljudima kao što si ti, mogli bi unaprediti našu ideju i apsolutnu moć jednih nad drugima, nad većinom koja jedva čeka da bude porobljena i koja žudi za “vođom”… A ova institucija je i formirana zbog vas, takvih, vas koji ne pristajete ni na kakav kompromis i mrzite sve ono što smo “mi” izgradili, pa bi samo da rušite! No, vaša je tuga i ništavnost u tome što ne znate šta zapravo rušite! Sve i da znate, na ulici se to više ne postiže. Ljudi poput vas, kroz svoja dela i delovanje i kreativnost prave nakaznim ovaj naš savršeni svet, dok ljudi bez kreativnog potencijala bivaju ulovljeni u paradoksalnom konfliktu između “šta bi moglo” i “šta jeste”… Hoćemo, i postigli smo to, da ljudi samo lepo slušaju, da se povinuju uživajući u sreći koju im mi omogućavamo zadovoljavajući njihove potrebe. Želeći da njihovu sreću učinimo stvarnom, pitali smo ih šta zaista žele. Odgovori su bili: “Da ne brinemo o egzistenciji, da putujemo po celoj planeti kad i gde god poželimo, da naša deca ne ispaštaju zbog našeg pogrešnog i izjalovljenog očinstva i porodične tradicionalnosti, da radimo ono što volimo, da nam budućnost bude “šarena noć” u kojoj ćemo dograbiti ono najdivnije”, i mi smo im sve to ispunili, i oni sada srećno žive… A sa vama, sa vama ne znamo šta, kuda i gde!? Ova institucija postoji samo zbog takvih kao “ti” Z-777… Jer, vi nećete život u prostoj formi… Hm, vi osmišljavaoci nekakvog “savršenog života koji bezuslovno veruju da je moguć, žrtvujući se u ime svoje ideje i pateći zarad iste. Zašto, prokleto zašto ne prihvatite ovo što smo “napravili” i ne sudelujete u tome? Mi vam nudimo kapital koji može zadovoljiti sve ljudske potrebe, a vi odbijate da se povinujete! Nudimo vam mogućnost nerazmišljanja o čovečanstvu, a vi i dalje prokleto i usudno (zahvaljujući svom intelektu koji vas je i doveo u to stanje, i od kojeg ne odstupate), nešto mislite i hoćete izvan svega pomenutog. Dokle? I zašto? Nije mi jasno! Možeš li mi pojasniti - Agresivno iščekivajuće je završio glas - glasova koji je sve vreme zvučao kao stotine muških i ženskih glasova, nasilno zagušenih i zatrpanih nečim kroz šta više nije mogao zvučati tako autoritativno i moćno, dok je gestikulacijom i šetanjem po prostoriji izazivao i iščekivao odgovor okrivljenog Z-777…

- Moje voljne akcije i sticanja su puko lutanje - sa poteškoćom u izražavanju - počeo je Z-777 - Isprazna maštarija, najslabije urođeno osećanje ima vlast nad mojom radoznalošću i poštovanjem. Lakomisleni ljudi spremni su da protivreče iskazu opažanja kao i mišljenjima, jer ne razlikuju opažanja od ideje! A osećaj postojanja koji se u stanjima smirenosti rađa u našim dušama, ne razlikuje se od predmeta, prostora, svetlosti, vremena, čoveka, no čini jedinstvo svega toga i potiče iz istog izvora iz kojeg naši životi i naša bit, proizlaze! Sve što se mene tiče jeste što moram da uradim, a ne šta ljudi misle! Postoji vrsta ljudi kojoj pripadam zbog svoje duhovne sklonosti; za njih i trpim sve ovo što mi radite, ali vaše dobrotvorno delanje i svrha, visoke škole budala i građenje beskorisnih institucija… Mrzim citate. Kažite mi šta vi znate! Budale su uvek uletale tamo gde se anđeli boje da zakorače! Ima mnogih genija koji ne mogu uraditi ništa “korisno” za VAS, i u tome je njihova nesavršenost. Kada bi čovek otkrio da je sa toliko bogatstva u sebi da može ući u najstrože odnose sa svakim, čineći život smirenim zbog dostojanstva i blagosti svog ponašanja, zar bi on sebi mogao da dozvoli da se nadmudruje s naklonošću političkih organizacija, da želi odnose sa nekim tako beznadežno praznim i pompeznim, kao što je to jedan “političar”… A u meni, ljubav se moli, sklapajući saveze sa večnim silama zarad dragih i voljenih bića. Ljudi zajedno ne mogu funkcionisati prema svojim vrlinama, pa se zato povezuju prema svojim manama. Pravda jednog čoveka je nepravda drugog, lepota jednog je nakaznost drugog, mudrost jednog je glupost drugog…-

Niko više ništa nije rekao. Samo su stavili ogledalo naspram Z-777, u kojem je on video Galilejca i hladno izgovorio: - Zarad čega još opstajavaš, raspelniče? Zar me ti održavaš u životu, zar ja postojim zahvaljujući tebi koji si ja a ujedno i moj otac, tako simbolično raspet i ovekovečen?-

- Sine, kreni u svoju sobu da odspavaš, voli te otac koji te nije zaboravio, a majka još više! No, samo odspavaj, smiri se i ne razmišljaj - progovorio je lik iz ogledala, pre no ga je Z-777 razbio nakon što je na njemu prstom ispisao reči; “quia humanitas”, i malo nakon toga završio na električnoj stolici!

Igor Rajović

Komentari

Komentari