Foto: 
Thomas Quine

Rob

Ne sećam se kada sam tačno postala tvoj rob.

Sećam se zalaska sunca i vrednih koljača na Trgu slobode. Klali su svinje, dok su vatreni jezici nestajećeg sunca lizali njihova umorna i oznojena lica.

Čulo se naizmenično skičanje nesrećnih životinja pre odlučnog udarca smrti. Zatim, ta strašna tišina, samo na tren, da bi se ponovo začuo sada već grozan zvuk noža koji para svinjsku utrobu i pad njenog sadržaja na popločan trg. Robovi su spirali krv koja se, mešajući  sa vodom, pretvarala u potok. Psi su razvlačili odbačene delove utrobe.

 

Sedela sam na jednom od drvenih pozornica za robove. Jadne su bile naše robovske uloge zbog neizvesne sudbine i teškog poniženja. Tri gospodara su se cenjkali za moj život. Bila sam žedna i gladna, iscrpljena, okovanih zglobova. Gledala sam u nestvaran prizor, pokolj svinja za gozbu gospodara i zavidela sam njihovoj smrti. Bila sam ravnodušna dok su me zainteresovani kupci pipkali i komentarisali koliko vredi  moje telo. Svakako sam bila već mrtva za sebe, u sebi...

Nisam ni primetila, niti me je interesovala činjenica i da si se ti kao četvrti kupac-gospodar pridružio nadmetanju. Ona trojica su se svađali skoro da se pobiju međusobno, što je bilo retko na ovakvim mestima, jer je bilo još mnogo robova i prodavaca ljudskih života! Dakle, pokolj svinja i prodaja ljudi, svađa, tuča i tvoja podignuta ruka kao poslednji zrak svetla, kao tračak nade, za koju nisam ni znala da postoji! Kraj. Prodata!

Da li umem da opišem svoja osećanja tada? Sumnjam i neću. Rekoh, bila sam već mrtva u živom telu.

 

Došli smo do tvoje kuće. Davao si uputstva tihim glasom. Dve devojke, nešto starije od mene, dobile su zadatak da se pobrinu za mene. Pre nego sam došla u njihove ruke, ti si me iznemoglu i poluosvešćenu uzeo u svoje ruke. Bilo je to neobično i čudno, samo tebi nije bilo čudno.

U tvom zagrljaju osećala sam mir i spokoj. Čula sam i osetila udarce tvog srca i prvi put pogledala u tvoje crne, pomalo žalosne oči. Najzad sam prepoznala sebe u osmehu dok si me spuštao na udoban ležaj, kao da  je moja duša gledala odraz u ogledalu. Poljubio si me u rame i ja sam zaspala. Tada sam se zaljubila u tebe, gospodaru moj! Pre nego što sam utonula u san, čula sam tvoj glas kada si na pitanje jedne od robinja odgovorio tonom koji će me vratiti u život i pokazati mi šta je ljubav i sreća jedne robinje čija je sudbina da bude kraljica... A ta sudbina je postala moja.

„Milostivi gospodaru, zar ne treba robinju da odnesemo u drugi deo kuće?“

„Robinju? Draga Aneta, ona je gospodarica, a ne robinja i molim te da se prema njoj svi ponašate sa dužnim poštovanjem! Kada se naspava, okupajte je, obucite u najlepše haljine koje će ona odabrati, kao i nakit, i dovedite je u moje odaje...“

„Ali, ako spava do ujutru?“

„Neka spava koliko god oseća potrebu. Ne budite je! Od sada, sve obroke servirajte sa srebrnim escajgom i recite kuvaru da nam spremi najukusnija jela koja zna! Sve odaje da se srede, hoću na svakom koraku cveće, dovedite muzičare...“

„Ali, gospodaru...“

Okrenuo se i nije sačekao zbunjena pitanja najlepše i najodanije robinje. Sa suzama u očima, ona se pokloni i prihvati za nju tužnu istinu: gospodar je našao gospodaricu.

Spavala sam celu noć i dan. Kada sam se probudila, moj život sa tobom je bio kao san. Nije bilo teško zaljubiti se u tebe, kralju moj, i tako je bilo divno voleti te i biti tvoj rob u ljubavi... Tada, ali i sada, zauvek!

I tako više od šesnaest vekova... Iz života u život, jedino izvesna i jedino vredna spoznaja sebe je ljubav. Ljubim te, gospodaru moj, do sledećeg oslobađanja u ropstvu ljubavi! 

Komentari

Komentari