Foto: 
GollyGforce

Senka

Običan, mali čovek, nikome nije značajan, on ne učestvuje u velikim i olujnim vremenima, on ne igra velike uloge. Naprosto, oko njega ljudi i događaji prolaze, za njega niko ne mari. Ipak, običan mali čovek živa u daru da pored njega prolaze i problemi...
Ali, opasno je ako mali običan čovek poželi da zaigra ulogu kojoj nije dorastao, ako ga zavist, mržnja i glupost toliko nahrane da poleti, tada nastaje pakao.
M. Z. je bio običan čovek, baš običan, neprimetan od samoga detinjstva. Nije posedovao ama baš nijedan kvalitet, i to ga je gušilo, frustriralo, uz to i izgled debelog, niskog čoveka, stvarao je pakao u njegovoj glavi. Rastao je uz sposobnog, preduzimljivog oca, spremnog na sve da obezbedi porodicu, a koji je vizionarski video da od sina nikada ništa neće biti. Otac je plivao kroz vreme i koketirao sa svakom vlašću, spreman na ulogu sluge koji će izvući maksimalnu korist, i tako je i bilo.
Vaspitanje sina jedinca preuzela je majka, pomalo nesrećna žena, zatvorena u zlatnom kavezu, kćerka bogatog trgovca koju je otac udao mladu za tada mladog poslovnog partnera, u kojem je video sopstvene kvalitete. Snovi o školovanju su se raspršili, i sada ostala joj je jedina nada da sin, za koga nije majčinski imala snage da prizna da je prosečan, učini nešto i povrati majci malenu radost. Od majke je imao strah, ne strah od strogosti, već strah od neuspeha, jer znao je da nikada neće postati to što ona želi: školovan i priznat čovek...
Godine su prolazile, vetrovi promena zakucali su i u njegov život, znao je da je sada prilika da iskoristi svoju šansu i naplati sve podsmehe kojima je bio izložen.
Sa dovoljno fraza i dovoljno površnog znanja krenuo je u slatkorečivu avanturu da postane senka, a tu su i "vetrovi moći", koji će mu davati snagu i  moć koja ga je oblikovala za vreme koje je došlo...
Godine su prolazile i retko ko je obraćao pažnju na debelog čovečuljka, karikaturu... Obazriviji su sumnjali, ali nikada niko nije uspeo dovesti u vezu senku i moć senke koja je gurala brod...
U M. se probudi sumnja, kada je na neobičnim mestima sretao senku kako sa raznim smutljivcima šeta i nešto tiho, uvek obazrivo priča, uvek sa grčem životinje koju neko goni.  M.Z. je bio uplašen od sopstvene senke.
I uvek, kako to biva, namesti se događaj kojem je M. nenadano prisustvovao. Jedna obična kafanska priča, od stola do stola sa pripitim neznancem, za koga se kasnije ispostavilo da je oficir tajne službe dovede M. Z. u kristalno jasnu priču, ono što stotine razgovora ne može - pijanstvo razočaranog bezbednjaka razotkri.
M. nijednim gestom nije pokazao da poznaje M.Z. Osmehom i nevažnom pričom zahvali neznancu za veliku uslugu. Sada je mogao čistih misli servirati račun M.Z. Smišljao je kako da debelog čovečuljka konačno matira i stavi mu na znanje... M.Z. je već bio daleko, preselio se u neki drugi grad, započeo je novi život... Nestao je iz života M. koji sa kiselim osmehom se sebi nasmeja. M(ihailo) se sećao mnoštva dolazaka čovečuljka u njegovu kuću, setio se mnogih, na sreću, ne previše važnih razgovora... posmatrao je zidove i pokušavao da kroz beton vidi ono što u njima stoji, možda neko "remek delo" debelog čovečuljka - senke...

 

Komentari

Komentari