Foto: 
tamasmatusik

Slučajno zajedno

Tih je dana palo mnogo kiše i reka je, mutno blatnjava, gotovo jurila kroz svoje korito. Sedeći na ogradi, prekrštenih nogu, zurila je u nabujalu reku. Noć je bila neobično topla za to doba godine i kako je do pre nekog sata imala potrebu da okonča začarani krvotok koji se kroz njeno telo vukao kao omamljeni puž, umesto da juri kao ova reka, iznenadio je prijatno blag osećaj u grudima dok je sedela na gvozdenoj ivici mosta. Noć je već odavno uspavala i one najizdržljivije, tako da je potpuno sama na raskrsnici vetrova mogla na glas da razgovara sa muljem koji joj je proticao ispod nogu.

-Tebi je bar lako. Drugog posla i nemaš. Ideš gde želiš, spavaš ako ti se spava, trčiš ako ti se trči, kad se razbesniš svi te se boje, kada si srećna miluješ nasmejana lica dece što se u tebi kupaju. Ne mariš ni za dan, ni za noć. Iznova se rađaš i nestaješ u moru, i ništa ne traje večno kod tebe. Ni mulj, ni đubre kojim su te zatrpali. Sve ti to provučeš kroz sebe i nastaviš dalje. Tamo gde ti se prohtelo. A meni? Pitaš me šta fali meni, jel da?

Probala sam da objasnim ljudima koji su me isto to pitali. Nisam uspela. Probala sam da objasnim sebi. Nisam ni to uspela. Onda sam pitala neke učenije ljude. Nisu ni oni znali. Neki su čak smatrali da mi ne fali ništa, da izmišljam. Možda. Njima bih možda i izmislila, ali zašto sebi da izmišljam? Dakle, nije ništa. Šta je onda? Ništa me ne raduje, i ništa ne rastužuje. Nemam želja, nikakvih. Možda, par, ali ništa posebno.

Dok je na glas pričala sa nabujalom rekom, prenu je neki glas, toliko blizu da je umalo trzaj tela ne izbaci iz ravnoteže.

-Šta ti radiš ovde, ovako kasno? Sa kim pričaš?

-Šta te se tiče sa kim pričam, vidiš da ne pričam sa tobom. Uostalom, tako se ne šunja ljudima, zamalo da padnem.

-Zar nisi i onako došla da padneš?

-Nisam, odkud ti to? Zar ne može čovek da poželi da bude malo sam? Nisam ja u tom fazonu. I što me ispituješ uopšte?

-Onako.

-A što si ti ovde, u ovo doba?

-Isto kao i ti. Zbog fazona. I ja sam želeo da budem sam. A ne mogu sada zbog tebe. Smetaš mi.

-Ja smetam tebi! Pa ti si prišao meni. Vidi koliki je most.

-Ti si neka svađalica?

-A ti neki mrgud?

-Hoćeš da budemo sami zajedno?

-Ako tebi ne smeta.

Ima, izgleda, tako nekih noći, kada naučiš da je najbolje biti sam udvoje. Zaključila je u sebi. Njemu je priznala, čini joj se, negde oko prvog rođendana trećeg sina.

Komentari

Komentari