Foto: 
autor nepoznat

Spomenik

- Tata, vidi šta mi je baka kupila! - uzviknula je  Nađa, trčeći mi u zagrljaj. U rukama je držala mali klavir, a oči su joj blistale od radosti, one čiste, iskrene, detinje. Podigao sam je sa poda i zavrteo, nismo se videli ceo vikend, koji je provela kod mojih roditelja, dok sam ja bio na putu.

- Malena, mnogo si mi nedostajala. - rekao sam, a moja majka se tužno smešila na vratima, unoseći Nađin ranac i trotinet. 

Seli smo da mi ispričaju gde su sve bile i šta su radile dva dana, Nađa se vrpoljila nestrpljivo u mom krilu i povremeno upadala baki u reč, a onda je okrenula ključić na klaviru igrački i poklopac se podigao. Poznata melodija iz Krcka Oraščića je zalepršala kroz sobu, a mala roze balerina se zavrtela, izazivajući drhtaje u mom srcu. Majka je ustala i otišla u kuhinju da ubrusom obriše oči. Nađa je skočila i zaigrala na prstima, nepogrešivo hvatajući ritam. Aritmija u mojim grudima postajala je sve jača i učestalija. Morao sam da popijem lek. Dok sam prolazio pored majke zagrlila me i prošaputala:

- Oprosti sine, nisam joj mogla odbiti. Samo je stajala ispred izloga i gledala onim njenim srnećim pogledim. Ni reč nije rekla... Posle mi priznala da baš tako pamti svoju mamu.

Nađa je pritrčala i zagrlila nas, ćeretajući nešto veselo. Nisam mogao da stojim na nogama. S mukom sam se dokopao terase i halapljivo udahnuo težak i vlažan novobeogradski vazduh... Onda sam uzeo telefon i okrenuo broj Ljubiše kamenoresca i otkazao naručeni spomenik u obliku labuda od belog mermera. Majstor se malo bunio, ali kad sam mu rekao šta želim umesto toga, bez protivljenja je prihvatio. Srećom, nije još počeo da seče i oblikuje pticu koju sam hteo da postavim na Janin grob. Obećao sam mu da ću, koliko sutra, doći da doplatim potrebnu sumu i da se vidim s njegovim sinom, vajarom, koji povremeno izlazi u susret željama očevih mušterija.

Vratio sam se u dnevnu sobu kada je lek počeo da deluje. Nađa je pomagala baki da postavi sto. Uzeo sam mali klavir, okrenuo ključić i pustio suze da prate piruete... U jednom trenutku mi se učinilo da se mala roze balerina smeši, gledajući negde iza mog ramena. Tamo je Nađa izvodila "plije" pridržavajući se za bakinu ruku. Znao sam da samo ovakav spomenik može da stoji nad večnom kućom moje divne žene, koja je direktno sa predstave u Ljubljani otplesala u carstvo nebesko pre 3 meseca.

Još nismo našli način da Nađi, koja ima samo 3 godine, kažemo da se mama neće vratiti sa turneje baletske grupe. Možda će nam ova muzička kutija i spomenik u obliku nje u tome pomoći...

Komentari

Komentari