Foto: 
Jeremy Arcarola

Suzana (odlomak iz romana "Duše selice")

Ušavši u stan, naleteo je na Suzanin osmeh i poljubac. Mithat i Suzana su bili srećan par. Nisu imali dece, ali nisu prestali da se nadaju. Kada bi ih tuga uzela pod svoje, Mithat bi svojim šalama razarao loše raspoloženje u njihovom stanu. Mithat je sebi postavio obavezu da sve loše, što je nekada uradio, rekao, pomislio, opere iskrenim kajanjem. Nije mu bilo lako da gleda nadolazeću mržnju između naroda koji su dugo živeli u lažnom bratstvu-jedinstvu. Okruživala ga je svakoga dana, ćutanjem, rečima, pogledom, ali je on čvrsto stajao na temeljima koji su od njega dugo stvarali čoveka! Setio se Zojinih vlažnih očiju dok ga je ispraćala u školu, tražila je od njega samo jedno... Da bude čovek!

-Šta je bilo? - Suzana je videla senku tuge u Mithatovim očima, znali su se previše dobro.

-Nešto te muči? Da li bi moja malenkost mogla da pomogne? - razvukla je osmeh i pogledala ga zavodnički.

-Ako se potrudi! - na tren se razvedrilo njegovo čelo.

-Imam čarobni štapić, u stvari, dve čarobne reči.

-Kojim ćeš me pretvoriti u žapca ili princa!?

-Ti si već moj princ! - gledala je zaljubljeno u njega.

-Znači, pretvorićeš me u žapca?

-Što si dosadan, htela sam da ti kažem nešto važno, a ti navalio na žabe, Mito! - ljutnula se.

-Izvini, evo, reci mi te dve čarobne reči - predao se pred njenim dečjim pogledom i napućenim usnama.

-Sad neću, ja sam ozbiljna, a ti mi se sprdaš.

-Ma ja ti samo pomažem u sprdnji, Suki!

-Sve si pokvario, htela sam da te iznenadim.

-Izvini...- pokajnički je poljubio. Dok su bili u zagrljaju, tiho mu je šapnula dve čarobne reči...

-Šta si rekla - nije verovao u njen šapat - Ponovi, ponovi šta si rekla!

-Trudna sam...- dok je gledala u Mithata, iz njenih očiju su izvirale suze. Posle dugo vremena, njene suze su bile radosnice. Mithat je pogledao u lice koje je zračilo srećom, prigrlio je Suzanu i dugo je držao u svom zagrljaju.

-Ugušićeš me...- izvukla se iz čvrstog zagrljaja, poljubila ga i nastavila:

-Sumnjala sam, ali sam tek sad sigurna. Mito, imaćemo bebu! - kroz suze je gledala u Mithatove zaljubljene, zelene oči. Njihova ljubav je bila nemerljiva, ali danas, dok su suze vlažile njene obraze, voleli su se više nego ikad...

Bratislav Rosandić

Komentari

Komentari