Foto: 
autor nepoznat

Tvoja ruka u mojoj ruci

Zlata je, kao što samo ime kaže, nešto zlatno , vredno i dragoceno. Zlata je, kao mala, često gledala majku kako se sprema za svečane večere.

Bili su jako bogati i živeli u velikoj kući sličnoj dvorcu. Majka se udala za njenog oca koji je dosta stariji od nje, jer je njihov brak ugovoren. Iako nije želela da se uda za njenog oca, morala je, da bi pobegla od oca nasilnika. Godinama je trpela batine i ponižavanje sve dok nije stasala u predivnu devojku. Nije volela tog čoveka, ali Zlata joj je bila sve na svetu.

Zlatu je najviše je privlačio nakit, tako svetlucav i sjajan. Često bi, kada majka nije tu, uzimala nakit u ruke, gledala ga i isprobavala. Bila je prosto očarana njime. Kako bi izbegla majčinu grdnju zato što je dirala nakit, uvek bi vratila sve na mesto. Imala je srećno detinjstvo i ništa joj nije falilo. Roditelji su joj svaku želju ispunjavali.

U školi su je svi voleli i družili su se sa njom. Kada je završila osnovnu školu, upisala je srednju, smer za dizajnera nakita. Školu je završila sa najboljim ocenama.

Kako je odrastala želela je da iskusi slobodu, bude samnostalna i zarađuje. Nije želela da zavisi od roditelja. Izrađivala je nakit i prodavala tako skupljajući novac da otvori svoju radionicu, ujedno i prodavnicu nakita. Prvo je krenula od najmanjeg pa do najvećeg. Od prstena do ogrlice. Izrađivala ga je do najsitnijeg detalja ručno. Pored nakita imala je talenat za crtanje. Kao sto obično biva, to ide jedno sa drugim. Svaki dizajn koji bi zamislila, prvo bi nacrtala i obojila, a zatim ga izrađivala.

Majka i otac bili su ponosni na nju. Iako je bila bogata, odlučila je da ide svojim putem, prateći svoje srce i nije se pokajala zbog toga. Kasnije se ispostavilo da je dobro uradila. U društvu je senila lepotom i intelektom. Svo svoje slobodno vreme posvećivala je izrađivanju nakita, povremeno bi i izlazila, ali sve ćešće bi se zatvarala u sobu, smišljala i skicirala nakit. Gušile su je lude žurke, provodi, više je volela da bude kod kuće sa društvom i da opušteno ćaskaju.

Kada je skupila dovojno novca, krenula je u potragu za lokalom. Obišla ih je nekoliko, dok na kraju, nije našla najbolji, skroman i za nju najlepši. Nije želela neki veliki i raskošni lokal dok ne stane na svoje noge i prodaja krene.

Uredila ga je po svom ukusu, pozadi je bila radionica, a ispred prodavnica, gde će izlagati svoj nakit. Radila je nakit po svojoj zamisli, ali i po narudžbini. Koristila je poseban pribor za izradu nakita kao i lupu za sitni detalje. Krenula je prvo od bižuterije, a kasnije prešla na srebro, zlato, dijamante. Sve ja zavisilo od finansija, plaćala je lokal i ono što bi joj ostalo za izradu nakita. Radila je svaku stvar pojedinačno, a kasnije je radila i komplete. U početku, prodaja je išla slabo, a kada se pročula, bivalo je sve bolje i bolje.

Kada su porudžbine sve više pristizale radila je danonoćno da bi narudžbinu završla na vreme. Volela je tačnost, nije volela da kasni ma šta radila ili išla nekuda. Bila je posebna i to je znala. Iako je bia bogatašica, nije dozvolila da je bogastvo uništi i postane ohola misleći samo na novac i sebe, već sasvim suprotno, postala je svoja i imala je dostojanstvo. Ničemu nije dala da je poljulja.

Njen prijateljima nije se sviđalo to što radi, jer su oni bii iz viskog društva, njihovi su bili bogati, pa neće nikada morati da rade. Ali ona je volela da radi i sama zarađuje. Vremenom, njen nakit postao je čuven, dolazili su svi iz visokog društva da kupuju kod nje, ne obazirajući se na cenu.

Postala je popularna i poznata, a njene prijateljice bile su ljubomorne na njen uspeh. Ona nije obaćala pažnju, radila je i dalje ne obazirajući se na slavu. Potom bi usledili dolasci raznih udvarača koje je fino odbijala, iako joj je bilo vreme da se uda. Rešila je da ne žuri, da se prepusti sudbini. Verovala je u to da je svakom sudbina negde zapisana i da se sve dešava sa razlogom, kao i da će vremenom sve doći na svoje. Držala se toga. Odbijala je svakojake poklone, jer nije želela ništa na silu. Želela je da joj se sve dogodi kada dođe vreme za to.

Jednog lepog, sunčanog dana, pored njene prodavnice prolazio je mladić udubljen u svoje misli. Razmišljao je šta bi mogao da kupi majci za rođendan, a da ga može priuštiti. Znao je da bi joj se jako dopao nakit. Radio je u jednoj firmi za izradu papira, a plata mu je bila jako mala. Šetao je tako gore - dole niz ulicu, razmišljajući i razgledajući prodavnice koje su bile jedna do druge, a onda mu pogled zastade na jednom komadu nakita koji bio izložen u izlogu. To je bila ogrlica od belog zlata jako neobičnog izgleda koja mu se odmah dopala. Ušao je da je izbliza pogleda i upitao za cenu, iako je znao da je jako skupa. U prodavnici nije bilo nikog, okretao se po prodavnici dozivajući prodavca.

Nije čula zvono na vratima koje najavljuje da je neko ušao, jer je bila zadubljena u svoj rad. Kosu je pokupila u malu punđu, nije volela da joj kosa pada preko lica dok radi. Čuvši nepoznati muški glas, izašla je iz radionice. Ujedno se izvinjavajući, pitala je kako može da mu pomogne. Videvši je, ostao je par trenutka nem. Nigde nije video takvu lepoticu. Kada se pribrao, rekao je da želi da pogleda i da ga interesuje cena ogrilice iz izloga. Otišla je po ogrlicu nežno je noseći ka njemu. Izbliza, bio je još više očaran ogrlicom, ali i prodavačicom. Upitao je da li može da isplaćuje na rate. Do sada to nije radila, ali njegov molićev pogled nije mogla da odbije. Pristala je, jer je videla koliko mu se dopala ta ogrlica. Dala mu je priznanicu i upisala na papiriću koliko još rata duguje, zatim upakovala ogrlicu. Poželela je da se ogrlica dopadne osobi kojoj je namenjena. On je otišao kući sav srećan, pre svega zbog divnog poklona, ali i prodavačice koju će ponovo videti.

Došao je dan majčinog rođendana i bila je oduševljena poklonom, iako se pitala otkud sinu toliko para za tako skupucenu ogrlicu. Nije htela da ga ispituje i pritiska baš danas, pitaće ga neki drugi put. Sledećeg meseca, čim je dobio platu, posle posla se sredio i otišao da plati još jednu ratu. Imao je da isplati deset rata. Svu svoju platu davao je da isplati ogrlicu i nije se kajao. Majka je jedino njega imala, sve mu je davala i brinula da njemu uvek bude dobro. Kada je naišao , Zlata je uveliko usluživala mušteriju. Sačekao je sa strane dok ne završi sa mušterijom. Za to vreme razgledao je po prodavnici zaključivši da ima predivan nakit. Kada je mušterija otišla, prišao je pultu, pozdravio je i rekao da je došao da isplati još jednu ratu. Upitala ga je za ime, kako bi ga našla na papiriću. Rekao je da se zove Zvezdan. Ćaskali su dok je tražila papirić. Kada je pronašla, precrtala je jednu ratu, stavila novac u kasu i rekla da će se videti uskoro. Otišao je zamišljen i jedvaje čekao sledeći mesec.

Mesec po mesec, mic po mic, polako su se zbližavali i upoznavali. Kada je prošlo deset meseci i isplatio sav novac, upitao je da izađu uveče i odu na vašar koji je bio u njihovom gradu. Pristala je bez oklevanja, misleći kako nikad nije bila na vašaru. Dogovorili su se da se nađu u određeno vreme pred njenom prodavnicom. Čekao ju je ispred, dok je zaključavala prodavnicu. Ključ je stavila u torbu koju je nosila u ruci. Išli su jedno pored drugog, ne dodirujući se. Pričali su celim putem do vašara. Stigavši na vašar, razgledali su razne tazge. Upitao je da li je ikad jela sećernu vunu. Rekla je da nije i on joj je kupio. Šećerna vuna joj se dopala. Potom su se vozili na ringišpilu, sudarali autićima. Zadihani, ali nasmejani seli su na obližnju klupu. Vetar je lagano duvao, u daljini mirisala je Lipa koja je tek procvetala. Ćutali su nekoliko minuta, potom pogledali jedno u drugo. Zlata mu je priznala da se nikad ovako lepo i prijatno nije osećala. Zatim mu se zahvalila dodirujući mu ruku. Pogledao je njenu ruku u svojoj i rekao : „Želim da zauvek zadržim tvoju ruku u mojoj ruci”.

Komentari

Komentari