Foto: 
Johann Heinrich Füssli

Ubistva zverskih obličja

Težak je bio san. Nekoliko vezanih noći i jutara iscrpili su ga do te mere da je te večeri, četvrte večeri koja je plesala po njegovim mislima, slomljen, jednostavno pao, zaspao i spavaoooo. Umor nije silazio sa lica u polumraku, umor pomešan sa besom, začinjen najtežim željama.

Hodao je, bio mu je poznat, ali stran put. Sećao ga se, ali nikada nije njim hodao. Bila je to izmišljena zemlja, izmišljen grad, oslikan iz mašte lik i sve ostalo bilo je nešto što ne postoji. Drveće iz koga se granalo ka nebu korenje, kuće sa vratima tik iznad poslednjih crepova, voda po kojoj je hodao, skriven pod asfaltom koji mu je skrivao lice. Dugo i otegnuto je vreme prolazilo, svaki njegov pogled na časovnik istezao je lice u neku bolnu grimasu koja je, bolno i sa nestrpljenjem, požurivala sat.

Nije znao tačno odredište ovog puta, negde na jednoj tački zastaće pod uglom jutarnjeg svetla, ukrstiće se svetlo i mrak i to biće znak.

...............................................................................................................................................

Nesigurno ulazeći kroz razvaljena vrata skoro porušene zgrade, tu u blizini stare napuštene stanice, skrivao je desnu ruku baš kao da nešto dragoceno krije. Jauk, jauk, jauk, ne to nisu bili glasovi ljudi, nisu bili ni krici poznatih životinja, to su bili... Korak po korak, tupi udarci nizali su se u skladnom intervalu, sa njima nestajali su krici, nastajala je tišina i odjednom apsolutni mir zavlada. Ćutala je pala kuća, ćutala je napuštena stanica, ćutao je mrak koji je nestajao, kao i jutro koje se budilo, sve je ćutalo. Osenčena senka, prekrivena bakarnim jutarnjim suncem, brisala je kapi sa čela, podizala pogled i...

Jutarnje vesti...masakr u...ubijeno je...nečuven zločin...

Ubistva?????? Zverska obličja????

Komentari

Komentari