Foto: 
autor nepoznat

Ubistvo sa predumišljajem

Inspektor Rade dunu u hladne šake par puta. Bio je mraz, a on nenaspavan, gladan, umoran. Dakle, sad su našli da se ubijaju u pizdu materinu! Pljunu sa strane ne videvši čoveka pored sebe. Pogled mu se zadrža na crnim, lakovanim cipelama, pa zapanjeno proprati ispljuvak koji je lagano klizio ka đonu. Lakovane cipele po ovoj zimi?

Čovek do njega mirnim glasom reče:“Evo Vam papir i obrišite Vašu pljuvačku sa mojih cipela!“

Rade ga tek tada bolje osmotri. Crno odelo, crni šešir, crne rukavice sa belom papirnatom maramicom kao utešni kontrast.

„Izvinite...“, i jednim potezom uradi šta mu ovaj reče,“Nisam video...“

„Sad je sve u redu.“

„A, Vi ste?“

Ovaj u crnom kratko odgovori: “Vaš pomoćnik.“

„Štaaaaa?“, kroz zevanje upita inspektor, “Je l’ to mene neko zajebava, sada, po ovoj zimi?!“ I poče ljutito da se okreće oko sebe tražeći od prisutnih neki odgovor.

„Damire!“, viknu jednom policajcu nedaleko odatle,“Šta je, bre, ovo?“

Damir dotrča do njega i došapnu mu da nema pojma, ali da je čuo da ima nekih novina u policiji. Za to vreme pomoćnik obavi par jednostavnih radnji uz malu asistenciju još dva preostala policajca. Rade je sve vreme stajao u neverici posmatravši novopridošlog. Iznervirano je vrteo glavom levo –desno ne verujući šta vidi. Pazi, molim te, naočare za sunce i on je došao na uviđaj! Leb te jebo! U tom momentu mu zazvoni mobilni. Načelnik. Odlično, sad ćemo da vidimo kakav je ovo cirkus.

„Dođi odmah do mene...ne javljaj se nikome, samo se izvuci!“ Rade se namršti, jer Stari nikada nije ovako razgovarao sa njim.

Posle desetak minuta je već sedeo u kožnoj fotelji kod nadređenog.

„E, moj Rade, mi smo ti staro gvožđe!“, započe razgovor sipajući po jednu šljivovicu oboma, „Ukratko, da ti ne bi pravio problem od svega ovoga, bolje da ti malo nacrtam šta se dešava. Samo...“, zastade sa pričom, „O ovome nikome ni reč! Hoću uskoro da se penzionišem, a bolje je i za tebe, dakle, slušaj i ćuti!“

Rade je već sasuo onu čašicu rakije u grlo: „Govori Stari!“

„Vidiš, dobio si pomoćnika. Pazi sad, zove se Leon!“, Rade prevrnu očima, „Jeste i ja sam tako reagovao prvi put, ali iskreno da ti kažem, posle sam nekako legao na rudu. Boli me kurac kuda ovaj svet ide! Nagledao sam se ubistava i svih ljudskih sranja, možda je i bolje ovako!“ Reče, pa i on cimnu celu čašicu i nastavi: „Znam, ali vidi, on je već snimio sve što je potrebno, ispitao teren, pronašao dokaze, obavio razgovor sa svedocima na licu mesta i poslao mi je pismene iskaze, a i napravio poseban izveštaj! Gledaj!“ Na ekranu su se ređale fotografije ubijene žene, pismeni izveštaji, fotografije terena, čak se i Rade prepoznao na jednoj od njih.

Rade poskoči kao oparen:“Pa, kako, čoveče?!“

„Evo, ovako, brate moj! Leon je robot! Znaš ona priča, njemu nije hladno, nije umoran, u očima su foto senzori, on je sam jedan kompjuter. I ? Paf, paf, paf dok si dolazio do mene on je sve uradio i ja sam sve dobio brzinom svetlosti. Pazi sad, on može i da analizira krv, kosu... Jebo te, on može sve da radi kao savršeni tim. Ne mora nigde da ide, sve ima u toj jebenoj spravi. Evo, upravo stižu analize...“ Okrenu se ka ekranu i prestravljeno viknu:“ Ubio ju je muž! Evo, sve je pronašao, povezao, izanalizirao taj prokleti robot. Da li ti shvataš  drugar šta to znači? A, najcrnje je što će biti u ekipi sa tobom ili ti sa njim, kako god...“

„Stari, da ti mene, ipak, ne zajebavaš? Zar mašina da radi ovaj posao?“ Stari je vrteo glavom i dosuo po još jednu. Obojica nategnuše gledajući u tišini kako se na ekranu ređaju novi detalji Leonovog istraživanja.

.................

Posle nekoliko meseci u svim medijima odjeknula je senzacionalistička vest. Najskuplji državni projekat u SUPu doživeo je fijasko. Naime, otkriveno je da je mesecima u redovima policije bio „zaposlen“robot, koji se nije puno razlikovao od drugih kolega. Jeste on bio čudan, ali to nije smetalo ostalima. Postavljalo se ključno pitanje, zašto je to moralo da bude u tajnosti i da li je njegova uloga bila da se bavi ubistvima i drugim slučajevima ili i da kontroliše rad policije unutar njenih redova? Sindikat policije je izdao ogorčenu objavu povodom toga...

Rade je sedeo kod Starog. Pili su rakiju i nazdravljali vidno radosni. Samo su njih dvojica znali istinu. Šta ćeš, niko nije pretpostavio da će Leon napraviti fatalnu grešku, u nameri da snimi detalje jednog samoubistva, previše se nagnuo preko ograde i upao u reku. Ipak, stvar je morala biti ispitana, jer je to bilo prosto nemoguće, konstruktori su sve varijante uzeli u obzir. Da, pomisli Rade, sve su uzeli u obzir, ali ne i faktor iznenađenja zvanog čovek.

„Lagan je taj Leon, veruj mi.“, rekao je nedavno Starom u poverljivom razgovoru,“Uhvatio sam ga za noge i bacio u reku! Jebi ga, niko mi nije rekao da ne zna da pliva, a i da mu je sistem nezaštićen u vodi! Pazi, kad ne možeš da kažeš ni Bog da mu dušu prosti, ni da mu je laka zemlja, ni da ga anđeli čuvaju, a i da žališ za njim!“

Komentari

Komentari