Foto: 
Driton Avdly

Vađenje pamuka iz pupka i druge dokolice

Probudilo ga je nesnosno psovanje njegovog oca koje je dopiralo iz dnevne sobe. To je spadalo u neku vrstu svakodnevnog rituala. Otac bi čitao novine, bacao bi ih, raskumbusavao, gužvao, peglao na kolenu da bi ih potom popljuvao. Ponekad bi odmah usledilo pljuvanje naslovnice i vređanje. A kada bi stigao skoro do samog kraja čitanja, odbacio bi ih sa gađenjem konstatujući da ne može više da čita te lagarije. Novine bi tako izmučene ležale na podu dugo vremena dok bi otac sedeo trijumfalno nad njima. Trljao bi tada svoju oštru bradu i sa zamišljenim, poluotvorenim pogledom koji bi naštelovao svaki put kada hoće da izgleda inteligentno, zurio bi u prazno.
Momak je i dalje ležao. Isprva je odbijao da otvori oči, čekajući zatišije u dnevnoj sobi ne bi li nastavio da spava i otuđuje Bogu dan, ali san se nije vraćao. Nakanio se  i otvorio je oči. Ležao je samo u donjem vešu. Poput oca, dugo je zurio u prazno, a onda je odlučio da izvadi pamuk iz pupka koji mu je ostao od majice koju je nosio juče. Ustao je tromo češkajući maljave grudi i pogledom tražeći razbacanu garderobu. Obukao se i prošao pored svog zamišljenog oca, odbačenih novina i stigao do frižidera. Jutarnju toaletu bi po pravilu preskakao. Njoj bi, eventualno, pažnju posvetio nešto kasnije, ako bi odlučio da napusti dom. Bela vrata od frižidera oplemenjivale su samolepljive etikete sa banana, a iza tih ukrašenih vrata svetlost sijalice, par jaja i šerpa sa nekim jelom od pre par dana. Ništa što bi mogao da pojede, a da ne naruši svoju lenjost.
Otac, čovek od pedeset godina, nije bio u dobrom odnosu sa svojim sinom od koga je inače bio duplo stariji. Ostao je bez posla pre skoro deceniju i od tada nadniči ne bi li se prehranili. Njegova supruga je odavno podlegla bolesti tako da je otac u kući bio i domaćin i domaćica. Radeći po raznoraznim vremenskim uslovima, za raznorazne zlotvore koje bi kasnije jurio, ne bi li izvukao svoju krvavo zarađenu nadnicu, gubio je nerve. Smrt supruge ga je slomila, ali se borio zato što je imao sina zbog kojeg je morao da živi i da se bori. Time bi ga tešila i kuražila rodbina i prijatelji u trenutcima njegovog posustajanja.
Mnogobrojna rodbina i prijatelji, neizostavni deo svake čitulje. Postoje neki ljudi koji vole da budu u blizini čoveka koji je skrhan bolom. Isto tako postoje i oni koji izbegavaju takvog čoveka. Ovi prvi, ne svi ali ima i takvih, kao da se naslađuju nečijom patnjom. Možda je naslađivanje prejaka reč, ali su jednostavno uvek tu da posmatraju nečiju patnju. Da li je to zato što u tom trenutku zaboravljaju na svoje brige? Možda misle da je to zadatak onih koje je nesreća ovog puta zaobišla. Da budu tu i da teše ne bi li navukli gnev boga zbog nerazumevanja nečije nesreće. A i karma je veoma loša stvar.
Otac se pravio da ne primećuje svog sina, dangubnog mladića od četvrt veka, koji je poput teškog ranjenika hodao po kući. Raznočarenje je pritiskalo očeve grudi. Nadao se da će sin završiti školu, zbog toga je stiskao svoje zube dok su žuljevi na  njegovim rukama pucali i gnojili. Zbog toga je bušio nove rupe na svom kaišu, ne bi li svom nasledniku obezbedio bolju budućnost i ne bi li mu nadomestio nedostatak majke. Budući da za školu nije bio bogomdan, vodio ga je sa njim u nadnicu. Budući da je mladić sklon dokolici i da je vrdao na poslu, gazde bi ga proterivale. Kada bi otac stao u zaštitu sinu i njega bi zadesila ista sudbina. Budući da se loš glas brzo prenosi, otac je kasnije izbegavao da vodi svog sina sa sobom. Otac je u dubini duše želeo da nekada dobije unuke, ali to ga je sa jedne strane radovalo, a sa druge, razumne strane, mnogo plašilo. Znao je da bi on morao da prehranjuje tu decu, a starost se polako uvlačila u zglobove.
U svom domu, momak nije pokazivao nikakvu ambiciju, ali van njega je imao velike ambicije. Tog dana se neomiven, u majici sa svojim omiljenim revolucionarom, išunjao iz porodične kuće i našao se sa par prijatelja. Sa njima  se pridružio štrajkačkoj grupi koji su sačinjavali radnici jednog preduzeća. Radnicu su štrajkovali zbog loše privatizacije i neisplaćenih plata. Momak je stao na čelo kolone koja je blokirala ulicu. Uzeo je megafon i poveo je nezadovoljne radnike i svoju grupu u protest.
Kroz megafon su se mogle čuti razne reči uvrede i nezadovoljstva.

Komentari

Komentari