Foto: 
„Poslednje putovanje“ Vasilij Grigorievič Perov

Vizionarska, dok još ima dima

Opet rat, glad, inflacija, sankcije. Nestašice struje, goriva, prevoz ne radi. Seljaci dočekali svojih 5 minuta. Kurve, ratni profiteri, iskrzane kragne na košuljama, iskrzane igle u venama, ušmrkani doktori, pocešane zastave i bušne patike.
Strah od vašiju, bolnog kuka i nemanja proteze, zubne. Embargo kolači i zaboravljeni ukus narandže.
Komšijski ispraćaj na groblju okupanom sirenama. Sve krstače izvaljene za potpalu. Parketa odavno nema. A knjige su baš dobrodošle. Vi spaljujete svoje virtuelne. Oseća se smrad gume u trenju.
Komšija je voleo da čita. Prave, u stolici za ljuljanje dok pada mrak. Kako koju pročita nesebično mi je doturi preko terase da u plehanom lavoru zapalim vatru. Zato ga ispraćam danas uprkos strahu od vrana. Uvek u zla vremena crni gačci krase bele platane. Pešačenje do Lešća u februaru. Stari komštija „odlazi“ kod Topalovićat. Nije bilo para da se kovčeg sa ostacima nekog, ko je umaršurao u ***. , danas odveze do krematorijuma. Oduvek su ih tamo potpaljivali, na Novom groblju je samo za slikanje.
Život je zapravo virtuelno igranje dok ne odemo u dim.
Sad mi je jasno zašto kažu pi..in dim - Otpuhneš i... Kraj.
……………

Rim, Konstantinopolj, Pariz, Beograd, Berlin, Budimpešta, Prag. Sajgon, Teheran, Libanon, Sarajevo, Priština. Kijev……
nastaviti niz dok ima dima.........

Komentari

Komentari