Foto: 
autor nepoznat

Zombi

Videla sam mrtvog čoveka kome se noge vuku po zemlji.

Ogrebanih je kolena zbog klečanja pred pogrešnim bogom. Đavo mu je uzeo dušu. Jedva se kretao, jer mu je kičma savijena, a glava pognuta od stalnog klimanja.

Na sve je pristao što su tražili. Na kraju su mu uzeli i njega, a ništa ostavili. Jeftino se prodao onima koji su ga skupo koštali.

Umesto da ruku digne na njih on im je dizao u znak podrške. Umesto da na njih digne glas on im je glas davao. I zato sada ćuti, jer mrtvi ne mogu da govore.

Zbog guranja glave u pesak kosa mu je bila prljava. I on je bio prljav. Nije mogao da se opere. Osetila sam njegov smrad i zgadilo mi se.

Nisam mu videla lice. Nije ga imao. Hranio se mržnjom prema onima koji nisu razmišljali kao on, iz sopstvenog neznanja da nije umeo da misli.

Telo mu je smršalo od sitosti. Krao je tuđ hleb, a gadio se svoga.

Videla sam mrtvog čoveka koji hoda. Krenuo je pogrešnim putem napred, pa je zato skrenuo u sopstveno dno. Gledala sam u leš onog koji je ubio samog sebe i pljunula ga u prolazu.

Komentari

Komentari