Zamahnuo je snažno motkom iznad glave i udario jagnje koje se srušilo na zemlju.
A dan pre toga sam zastao da pogledam ljude...
Ne bi hteo da te delim s drugima, a za sebe ne mogu da te imam.
Pričali su o svemu. On o svemu što je on znao, ona o svemu što će tek saznati.
Kako god pokušam da progovorim niz usne mi izvor otiče, a virovi u glavi kovitlaju još brže.
Dani su tekli ritmom ulaska i izlaska. Sa suncem, sa mesecom, samo u ritmu ljubavi, samo u tempu udaha usta na usta, dugo, kratko, dugo, dugo, kratko...
Presečena mačem, volja pala je na kolena i odvukla se u sopstveni kavez.
Te su tajne ostajale zauvek zakopane, među drvećem kojem su šumske vile udahnule život.
-Ti I ne znaš zašto si ovde, zar ne? Čudo moje. Sada će sve biti u redu.
Međutim, saznaćemo da ipak tupo gleda u beznađe prostora koje se širi i preti da ga proguta.