Tiho, šunjajući se kao provalnik, ulazio je u svoj kabinet lokalni potrčko provincijskih mafijaša...
Ujutru sam ustala s prvim zracima sunca, otvorila prozor ka istoku da pustim april da uđe u naš dom.
Ona je prepričavala svoj dan, od stepenica do mirisa lipe, koji je tek s vremena navreme, dosezao do sredine zgrade...
„Predivna je Euridika, zlatne kose i očiju boje narcisa...“
Prepoznali smo se kao saputnici.
...kako skladno bez suvišnih pokreta, naglih pokreta, čedno, pleše...
Čujem, prvo sat, pa zatim i telefon, kako zvone i budim se sa živom slikom pune učinice nestrpljivih četvrtaka koji čekaju učiteljicu...
Psi su pametni, morao je znati da mu je lanac i parče hleba bolje nego reka. A nije znao. Glupo pseto.
Do sada si bio moj, njen samo povremeno, sada si postao njen, moj samo povremeno.
Želim da pobegnem, prvi put me je stid...