Kratka priča

Borba protiv vetrenjača se nikada neće zaustaviti!

Možda spavaš. Možda želiš da se probudiš. Možda osećaš patnju koju ja osećam. Možda je svet prošetao i tvojim venama pa sad plače odande. Trebaju ti odgovori.

Slušala sam škripu brodskog poda i jasno čula korake koji bi se zaustavljali pored mene i iako pokrivena prekrivačem, čula sam disanje.

Divio se njenoj hrabrosti, on je bio slab, ruke su mu drhtale dok je palio auto, glas mu je bio isprekidan nervoznim kašnjem.

Od malih nogu, Pavle je krio svoje emocije, varao svoja sećanja.

Ošamario ju je. Opet.

Gledajte me, stojim pred vama da prospete na mene sve šablone i kalupe, da me kamenujete svim svojim pamučnim lekcijama o dobroti, o stubovima, o žrtvama.

Blistave prelivajuće nijanse plave, zelene i tirkizne boje preplavili bi moju dušu. Osetila bih ispunjenje svih mojih životnih želja tada, pa i sada.

Sedište od bicikla i na njemu glineni golub bez noge... Preparirana mačka sa glavom čoveka... Pognuta figura čoveka na zapaljenoj letećoj kočiji...

Upijala sam kišu muzike i reči i sve to sam jasno osećala kako mi ostavlja vidljivo-nevidljive tragove u duši, kao što ostavljaju tragove ove reči koje ispisujem.

Pages