Foto: 
Dylan Horman

Krvarina

Zlatni sindžir

 

 

Posle ovoliko godina silnih dogadjaja

U kojima  smo izgubili zemlju,

U kojima smo radjali decu i nespretno im davali imena,

U kojima smo plakali za tudjim psima koje su uspavljivali,

U kojima smo se više puta radjali i umirali,

Posle toliko godina ponovnog učenja pričanja,

Osetim kako se uplašimo jedno drugoga.

 

Ej

Prijateljice,

Gledao sam te godinama kako gola protrčavaš

Kroz hladne sobe

I uskačeš u krevet.

Ej

Prijateljice,

Gledala si me godinama kako češem guzicu,

A ipak se nekako uplašimo jedno drugog.

Mora da smo poludeli

U tolikom predavanju jedno drugome,

Mora da smo podcenili nebesa

U stvaranju čudesa

Ej...

 

Nikada me nisi terala da ispunim ona neobična obećanja,

Hvatala si me na sitnice.

Nikad nisi videla kako bacam brodove po pučini,

Nikad nisi slušala kako rušim kuće

I nisi znala kako se sunce pomračuje

I ako si ga videla u mojim očima

U svim onim noćima

Kojim sam ti sebe obećao.

Ej

Prijateljice,

Pusti sad kesu sa djubretom koja smrdi već tri dana ispred vrata,

Pusti sada mrve na astalu.

Ej,

Nekako se uplašimo jedno drugoga,

Čak i uprolazu.

Nekako se gledamo krijumice

Kao da se tek upoznajemo.

 

Jesi li zaboravila da sam ti rekao,

Jesi li zaboravila da sam ti pričao

Iz kojih smo strašnih priča nastali,

Iz kojih su nas reka izvukli,

Pa mi smo se sa najoštrijih udica,

Ogrnuti algama, skidali.

Mi smo se namerno u porodilištima mešali

Da bi se ovako smešno,

Na tren, jedno drugog

U istom krevetu plašili.

Ej

Lepotice,

Jesi li znala da ću ti napisati jednom pesmu

I u njoj ću ti reći

Da si bila deo svakog mog poraza

I da sam tako lepo živeo u njima,

Mnogo lepše nego u pobedama

Koji nisu bili deo onih veliki obećanja,

Koji se ne vide sa ove zvezde i ovog neba.

Ej

Lepotice,

Pusti sad platu i da li će je biti,

Pusti račune za struju i vodu.

Ej,

Zašto se tako blesavo uplašimo

Jedno drugoga

Kada znamo da ću jednom biti starac koji će umreti od tvojih godina,

Kada znaš da ćeš biti starica

Koja ćeš u mom jastuku naći jednom pustinju

I tiho joj reći

Eh ,da znaš kako smo te noći pokisli

Do gole kože....

Komentari

Komentari