Foto: 
epSos .de

Čovek, a ovca

I evo vam divne prilike da se, konačno, suočite sa samima sobom, da pokušate da odgonetnete nešto što bi trebalo da bude smisao vašeg postojanja na ovom svetu. Ne moram da vam naglašavam da je jedno u ovom slučaju sasvim jasno, svet je najgore i najopasnije mesto za život, a ljudi su ti koji ga takvim čine. I ako je ta tranzicija zbog nečega dobra, onda je to baš ovo otkrovenje, iliti prosvetljenje, koje vam omogući da se suočite sa samima sobom i shvatite da su vas čitavog života držali u kavezu nametnutih zabluda koje su od vas i napravile gotovo idealnu žrtvu tranzicije, čoveka-ovcu.

Kad pogledate malo bolje, shvatite da je sve to što ste do sada živeli samo privid. Da čovek čitavog života ostaje nezreo i kao da prosto žudi da bude obmanut. Zapravo, gledajući probuđenim očima tranzicione žrtve, čoveka-ovce, shvatite da ništa nije onako kako jeste ili kako ste bar mislili da jeste.

Ono što je stizalo do ljudi iz takozvanih i opšteprihvaćenih umnih glava uglavnom je bio misaoni refuz ili ona saznanja koja su već prežvakana i neupotrebljiva za lično sticanje moći i novca. Sve ostalo, naravno, čuvano je u tajnosti, što je i sasvim logično. Zašto bi neko nešto do čega je sam, sopstvenim umom, uspeo da dođe delio sa tamo nekim ljudima za koje zna da mu ne misle dobro. Ko je lud da bisere, ukoliko do njih dođe, tek tako baca pred svinje, budući da je, verovatno, kao vrstan mislilac, ako je već uspeo da bilo šta pametno smisli, svestan svinjske suštine ljudskog roda, čak dotle da ovo može biti shvaćeno i kao žestoka uvreda ovih pametnih životinja koje ni izbliza nisu u stanju da u nastupu potpunog besnila urade ni delić onoga što je čovek u stanju da uradi u najboljem raspoloženju i mentalnom zdravlju.

Eto, Bog, recimo.To je ono sa čim bi pod hitno trebalo raščistiti ukoliko neko uopšte želi da preživi to što se zove tranzicija. Ubeđenje da postoji neko ko na sve ovo mirno gleda dok se vi zlopatite samo dodatno otežava vaš položaj golicajući vas upitanošću: da možda niste i zaslužili da vam se događa to što vam se događa? Da nije to neka kazna za nešto što ste uradili, a da niste ni znali da je to loše, za nešto što ste pomislili, a znate dobro šta sve čovek može da pomisli i do koje mere misli mogu da budu odvratne, da se čak i sami sebi zgadite. Kako je moguće da postoji nešto kao vrhovni umni i humani princip postojanja i da mirno gleda ovu gadost koja se odigrava pred njegovim svevidećim očima? Kako je moguće da postoji nešto, čak i sa zrnom mozga u svojoj božanskoj glavi, što mirno posmatra sopstvenu kreaciju u kojoj najgori drže sve konce? I onda se sasvim logično postavi pitanje: da li su najgori zaista najgori ili stvari stoje sasvim drugačije, a ovaj svet je i pravljen za najgore ili još bolje, ovaj svet su najgori pravili za sebe i po svojim merilima i potrebama.

Možda su neki lupeži, nemoćni da se sopstvenim zlom suprotstave beskrajnom ljudskom zlu koje ih sa svih strana okružuje, u jednom trenutku i poželeli  da naprave neki novi svet u kojem bi, bar u određenoj meri, vladala načela koja bi po filozofskim idejama trebalo da poseduju neka zemaljska stvorenja. Na žalost, to se pokazalo kao čista utopija, sve je palo u vodu i ostala je potpuno ogoljena bedna i zverska suština ljudskog bića i čitave te pojave koja se životom zove. Prema tome, ovo što se nama dešava, ako pretpostavimo da Boga ipak ima, u najboljem slučaju može biti kazna Božja i to se jedino tako može shvatiti. I to je taj greh koji, po Svetom pismu, moramo ispaštati od samog rođenja jer je već samo rođenje greh, činjenica da je još jedan gad došao na ovu planetu da je zagadi svojom gadošću.

I kad se malo bolje zamislite, shvatićete da su samo najgadniji među gadovima, takozvani zlikovci, uzeli nešto od blagodeti bitisanja u ovom na krvi sazdanom svetu. Ostalima, a duhovnim Božjim kreacijama ponajviše, ostalo je da se zanose idealima, da osmišljavaju novog čoveka i ono što će tog novog čoveka da krasi. Pa, da je Bog hteo takvog natčoveka, on bi ga napravio odmah. Ali, kako bi preživeo takav tip, kako bi se održao ljudski rod sačinjen od onih koji ni mrava nisu u stanju da zgaze? Pa, nikako, naravno.

I trebalo je da nam se dogodi tranzicija pa da shvatimo, konačno, i na svojoj koži, da je svet zapravo arena u kojoj uspevaju samo oni koji imaju želju za uspehom i koji, pritom, ne biraju sredstva, niti poštuju bilo kakva pravila. I to je nauk vredan diplome, koji, mislim nauk, dolazi dosta kasno, ali ne toliko kasno da čovek ne oseti zadovoljstvo tim duhovnim pročišćenjem, tim saznanjem koje ga postavlja u sam centar borbe za opstanak. I kao rasterećen okova koji su ga sputavali, taj tranzicioni škart postaje bedno ali sopstvene prave prirode svesno biće među sebi sličnima, da ne kažem istima. E, to je početak trke koja, pod povoljnijim okolnostima, može da dovede i do nekih rezultata. Prosto rečeno, a posle hiljadugodišnje zablude zaključeno, u svetu gadova samo gad ima šanse da preživi ili, još prostije, gad se gadom izbija. I sam Bog to očekuje od vas, u to sam siguran, a ne tražim ništa drugo do da samo sopstvenoj prirodi pustite na volju i budete ono što jeste.

Jer, kako bi to rekli psiholozi, za sve ovo što nam se događa u velikoj meri je zaslužno to što smo bili naterani, ili pogrešno učeni, da glumimo da smo ono što nismo, i što smo samim tim prikrivali svoju pravu prirodu. A priroda u čoveku ne može da se krije ili, bolje rečeno, može ali kad-tad mora da izađe na videlo, a kada se to desi onda je to u najgorem mogućem izdanju i sa umnogostručenim i potpuno izobličenim dejstvom. To je ono što imamo danas, a to je onaj isti problem sa kojim se i Mojsije suočio u svom narodu pre nego što je pokušao da ga Božjim zapovestima dovede u red. Ali, kako se pokazalo, nema tih zapovesti koje od čoveka mogu da naprave bilo šta drugo osim onoga što jeste – čovek, a ovca, u svom pravom i originalnom značenju.

Ivan Rajović

Komentari

Komentari