Foto: 
Andy

Das finstere Tal

Pre neki dan imao sam priliku da prisustvujem svečanom otvaranju manifestacije Dani austrijskog filma i premijeri filma Mračna dolina u dvorani Kulturnog centra Beograda. Iako se pomenuti kulturni događaj održava već nekoliko godina unazad, ja sam za isti saznao tek dan pred otvaranje. Mislim, iz perspektive prosečnog konzumenta filmova iz engleskog govornog područja i ponekog francuskog (ne računam švedske, nemačke, mađarske, pa čak i turske „akcione“ filmiće) nisam imao pojma da austrijanci, uopšte, imaju filmsku produkciju.

Iskreno govoreći, iako sam u prilici da za „dž“ pogledam celokupni izbor filmova predviđen za ovu godinu, nekako me ideja o austrijskom filmu nije nimalo privlačila. Ali, kako naš narod napominje, da ono što je džabe i Bogu je drago, ipak reših da se „žrtvujem“, bar da odem na otvaranje i pogledam prvi film. Sat-dva protraćenog života gore-dole. Ne bi mi bilo prvi put.

Ako imaš nameru da se informišeš o filmu o kome, apsolutno, ne znaš ništa, prva stanica, kao što svi mi znamo, jeste IMDB. Možda, ne baš uvek reprezentativni sajt za „kakvoću“ filma, ali može biti koristan. Onako, ovlaš bacih pogled. Ocena 7,2. Prilično visoko. Film iz 2014. Zanimljiv plakat. Trajanje 114 minuta. Žanr: vestern. Vestern? Kakav, bre, austrijski vestern?! Ovi se sigurno sprdaju. Poslednji vestern koji sam gledao beše Tarantinov „Đango“, a nisam bio preterano oduševljen.

Kratki sinopsis: Kroz skrivenu stazu, usamljeni jahač dolazi gradić visoko u Alpima. Niko ne zna odakle stranac dolazi, niti šta on želi. Ali svi znaju da oni ne žele da tu ostane.

Alpski vestern, ovo ne bi trebalo da se propusti.

*****

Šta reći posle 114 minuta originalnog američkog žanra na nemačkom jeziku, a da ne bude spojler? Na moje iznenađenje, vrlo, vrlo korektan film. Nije „Za šaku dolara“, nije „Obračun kod OK korala“, nije ni „Đango“. To nisam ni očekivao. Mračna priča sa dobrom podlogom: tri plus. Bez obzira na kliše-zaplet, glumačka ekipa je kvalitetno odradila posao: jaka trojka. Kamera: četvorka, scenografija: jaka četvorka i naravno, nešto loše, muzika/saundtrek: jedan na dva.

Kad se sve sabere i podvuče crta, mogu reći vrlo solidno ostvarenje. Austrijska kinematografija, definitivno, ima jak potencijal. Moja preporuka, za pogledati. Ameri će, sigurno, uraditi rimejk.

 Mladen DJomla Kostić

Komentari

Komentari