Foto: 
ClaraDon

Izgovori za kićenje tuđim perjem

Od kada je sveta i veka, ljudi su se mogli uslovno rečeno podeliti na kreatore i na one koji koriste kreirano. Ili - na stvaraoce i na one koji koriste ili konzumiraju stvoreno. To se, između ostalog, odnosi i na stvaranje autorskih dela.

Šta je autorsko delo? Zakon kaže: autorsko delo je originalna duhovna tvorevina autora, izražena u određenoj formi, bez obzira na njegovu umetničku, naučnu ili drugu vrednost, njegovu namenu, veličinu, sadržinu i način ispoljavanja, kao i dopuštenost javnog saopštvanja njegove sadržine. (čl. 2 Zakona o autorskim i srodnim pravima, br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). Ukoliko vas interesuje da nešto podrobnije saznate o moralnim i imovinskim autorskim pravima, možete konsultovati gore navedeni zakon.

No, ovaj članak želim da posvetim fenomenu kićenja tuđim perjem, ali ne sa pravne tačke gledišta, već iz ugla jednog stvaraoca čija je kreacija više puta zloupotrebljena. Smatram da su izgovori pod kojima ljudi koji kradu tuđa autorska dela na svoj način vrlo kreativna i da zaslužuju poseban osvrt.

Generalno na našim prostorima ne postoji kultura poštovanja tuđe kreacije, pa se po prirodi stvari to odražava i na sferu intelektualne svojine. Uzmimo na primer autorska pisana dela. Ne samo što je postalo potpuno normalno kopirati čitavu tuđu knjigu, već je postalo normalno svakodnevno prisvajati tuđe tekstove, pesme, delove knjiga... Okititi se tuđom (autorskom!) tvorevinom kao svojom sopstvenom. Dovoljno je samo pogledati besplatne blogove i društvene mreže - nikad više tekstova i nikad više kopiranja, a nikad manje uvažavanja autorskih prava.

Pošto se godinama bavim pisanjem, moje tekstove i pesme sam nalazila bukvalno posute svuda unaokolo, nepotpisane, naravno preuzete bez pitanja... Ili još gore, potpisane tuđim imenom ili pseudonimom. A ovo su tri najčešća izgovora za kićenje tuđim perjem koja sam dobijala kada bih opomenula kradljivce:

1. Pseudospiritualni razlog

Sva intelektualna tvorevina je božanska i sve što postoji na ovom svetu je zajedničko, tako da nema potrebe da ikog potpisujemo kao autora. Rečju, sve je to naše i dar je od Boga.

To je izgovor koji koriste oni koji, valjda vođeni božanskom rukom, imaju potrebu da, primera radi, okače tuđ tekst kao svoj sopstveni. Ipak, božanska ruka koja ih je takla ih nije mogla učiniti "kanalom" za kreaciju, pa su primorani da preuzimaju tuđu.

2. Razlog lisice koja neće kiselo grožđe

U ovu kategoriju spadaju oni koji maznu tuđ tekst bez problema, ali kad ih autor zamoli ako ne da uklone tekst, a ono makar da ih potpišu, repliciraju sa: "Šta da te potpisujem, pa tekst ti i onako nije nešto". Ipak, taj "i onako nije nešto“ tekst uporno kopiraju i koriste dalje, uprkos tome što "ništa ne valja".

3. Kud svi, tu i mali Mujo

"Pa šta ako sam preuzeo tekst bez pitanja, i nisam potpisao autora! To rade svi, pa što ne bih ni ja! Uostalom, sigurno si i ti to negde maznuo, ko zna čije je to delo!" Ovo je primer čestog, brzopoteznog odgovora ukoliko se ubogi autor usudi da zamoli da se makar potpiše njegova tvorevina. Princip "kradu svi, pa mogu i ja valjda", iliti "kud svi, tu i mali Mujo" se naravno odražava i na sferu intelektualne svojine.

U eri generalnog nepoštovanja tuđeg, ma kakvog rada, nije neočekivano da intelektualno stvaralaštvo bude na totalnoj margini. Meni je posebno zanimljiva činjenica da su i izgovori za kićenje tuđim perjem sami po sebi interesantni, a neki se mogu nazvati i maštovitim, posebno oni sa primesom ezoternog. Stoga bi moj predlog nesklonima da poštuju tuđe kreacije bio - da iskru svog stvaralaštva koriste za stvaranje svog dela, umesto da šarenim perjem kite sopstvenu intelektualnu lenjost.

Problematika kršenja autorskih prava je dakako daleko ozbiljnija nego što je to moguće opisati u jednom članku. Ovaj tekst je možda samo lagani presek stanja odnosa prema tuđoj intelektualnoj svojini, na način na koji se dešava u svakodnevnom životu.

A svim kreatorima preostaje da se dobro upoznaju sa mogućnostima zakonske zaštite, a ja lično, za svoju dušu, uvek volim da dodam: nikad ljudi ne mogu toliko da kradu, koliko ja mogu da stvorim.

Ana Benčić

Komentari

Komentari