Foto: 
imelenchon

Jezik muzike

Beše nekad tako, ma i sad je: srpski, matematika, priroda i društvo, svet oko nas, to je bitno. Fizike, hemije, geografije, istorije. Fizičko, likovno i muzičko bili su ona "sića" od predmeta.
Ako je profesor držao do svoje stručnosti i svog predmeta, najčešće je proglašavan za iskompleksiranog; eto, drznuo se da smatra da su te stvari važne! A zna se da su muzičko i likovno za podizanje proseka. 'Ajd fizičko, dajte deci sport, ali muzičko i likovno, kome to treba? Muzičko, hej?

Međutim, bavljenje umetnošću, posebno tako apstraktnom kao što je muzika, neprocenjivo je za dečje duše, još neočvrsle, još nerazvijene. Malo je ljudi koji baš ne vole muziku: čak i oni najogavniji ritmovi i melodije imaju smisao za nečije uho. U tom, tinejdžerskom uzrastu, na temelju interesovanja za muzičke žanrove i izvođače počinju prijateljstva i ljubavi. Muzika je svojevrsni jezik i daje ogromne mogućnosti izražavanja; blagosloveni su oni koji mogu njime da govore.

Pre trideset godina, đacima u dalekoj beogradskoj periferiji pustili su Orfovu "Karminu Buranu"; još uvek se sećam ushićenja jednog od dečaka, jednog od onih krupnih, temeljnih, bučnih, odeljenskih pajaca - ushićenja koje verovatno od njega nismo očekivali. Pojma nemam šta je sa njim danas, sumnjam da je odonda mnogo mario za klasiku, sumnjam da se i sam toga seća: a ipak sam prisustvovala njegovom  malom otkrovenju, i znam da se dogodilo. 

Osetiti muziku, progutati muziku srcem, utrobom, dozvoliti joj da unutar nas izraste, zadrhtati od iznenadnog dubokog razumevanja koje nas otme i nosi - to su neprocenjivi životni trenuci.

Pravi, iskreni muzičari neverovatno su heterogena skupina ljudi koja, međutim, ima nešto u pokretu, u govoru očima, ima neko ozračje koje ih čini sličnima. Pre nekoliko dana gledala sam mlade muzičare, violistkinju i violončelistu - svirali su zajedno, njihovi instrumenti bilu su u savršenom sazvučju i oni su razgovarali; baš razgovarali; gledali su jedno u drugo blizanačkim pogledom ili pogledom duboko zaljubljenih.
Istom takvom razgovoru prisustvovala sam pre nekoliko meseci, između gitariste izuzetnog basiste jednog rok benda; njihove oči, obrve i instrumenti su se savršeno sinhronizovali, kao da su gledali jedan drugog u ogledalu; obojica su se smešili; osetila sam gotovo opipljivu zavist što sam taj jezik propustila da naučim, jer oni su jedan drugog čitali između redova. A mene je samo iz daljine takla svetlost kojom su zračili. Pa i to je bilo dovoljno.

Muziku treba poštovati, treba razumeti; ona golica, zavodi, samo joj treba dati šansu, treba naučiti te mlade, mekane glave na zvuke koji nisu Ceca, Cuca i Cica, na govor tela koja nije hipererotizovana strip golotinja. Nikome nije više nego hladnim i krutim dušama potrebna muzika: onaj dasa iz "Paklene pomorandže" ili Hanibal Lektor i jesu zanimljivi usled toga što je njihova ljubav za klasičnu muziku pre paradoks nego pravilo; a ti bujni kontradiktorni likovi su zahvalni junaci.

Neka čuju sve, naučimo ih da slušaju u ovom vremenu egzibicionizma i manjka sposobnosti uživljavanja. Neka slušaju laganu i tešku, pop ili gotovo neslušljivu atonalnu, barok i romantizam, gotik i dens, neka pišu soundtrack svojih životića; neka napuštaju stare ljubavi i nalaze nova muzička izbezumljenja; neka se vraćaju sa novim poletom i zrelim razumevanjem. Muzika, makar za trenutak, može da osunča i najmrkliju noć, da poveže najneverovatnije priče i ljude. Život bez muzike je kao nedovršen film, bezbojan, bezmirisan.

Krupni životni događaji su, nekako, kao skelet; a mišići, krvotok, koža, organi - to je svakodnevica, to su sitna uživanja, so zemlje, male i goleme brige od kojih je život uglavnom, nažalost, sačinjen. Krupnih događaja je malo.

Muzika je nervni sistem. Ona treperi i kada je skelet slomljen, i kada su mišići nemoćni. Možda je vredelo roditi se makar i samo zato da bismo čuli  muziku sveta.

*****

(Ovo je moj soundtrack, bar u ovom času - i čini mi se da je sve variranje jedne iste sekvence, superponirane i ponovljene. Možda je ta sekvenca moja formula, moja bit. Ili je to, ili sam odlepila.

R.E.M - You are the everything

A. Vivaldi - Nulla In Mundo Pax Sincera

Mor ve Ötesi - Güneşi Beklerken

H. Purcell - Chacone G minor (Z730)

Redd - Roman Kahramani)

https://youtu.be/6e-LF21yFWM

https://youtu.be/S7YdZuFTjpo

https://youtu.be/aEDxghvaR2U

https://youtu.be/EmDmcU0z5Fc

https://youtu.be/RsPIS4iR1yM

Iva Radović

Komentari

Komentari