Foto: 
David Midgley

Kulturo, eve me!

Iako ne izgleda tako, sudeći po vremenskim prilikama napolju,, proleće je uveliko tu. Ne, nisam se bacila na držanje dijete, još uvek nema dovoljno sunca da bi me motivisalo, ali sam zato, skitala ovih dana, što poslom, što radi razbijanja monotonije a  na prvom mestu, radi kulturnog uzdizanja, iako je kultura nešto što mnogo košta.

Nego, načula sam nešto, o nekim fondovima Evropske unije i ulaganju u kulturu u Srbiji. Zamislite! Pa, bilo bi krajnje neodgovorno od mene da se nisam posvetila toj problematici. To ne bi bilo patriotski, naročito sad kad Evropa ima poverenja u nas i kad su čak i Nemci fascinirani promenama i nastojanjima vlasti da se poboljša život građana u svakom pogledu, a kad Nemac to kaže, onda je rečeno.

Kako ćete se vi, kad stignu te pare za kulturu i kad se one adekvatno ulože, organizovati? Ja sam nešto mislila, mislila i došla do zaključka da moram mnogo da radim na sebi. Nije mala stvar, treba izgledati kulturno a ne samo baratati činjenicama. Za početak, rešila sam da promenim boju kose. Mislim da bi mi roze odlično stajalo. Što svetlija nijansa to bolje, a onda bi trebalo da savladam tehniku nošenja naočara za sunce u zatvorenom prostoru. Nekoliko sasvim kul reči i fraza bilo bi dovoljno za početak da fasciniram neke važne ljude, a posle ću lako. Svilene trepavice su najnoviji trend, pravi su hit i imperativ svake iole kulturne osobe. Tretmani podmlađivanja u svim svojim pojavnim oblicima, silikoni, to je jasno, pa kad umrem, neka me recikliraju! Čitanje se podrazumeva, jer je važno za razvoj govorne kulture, a literature ima, bar sam tako čula. I ne samo čula, nego videla svojim očima da su trafike opremljene raznim izdanjima žute štampe! Stvarno, što se zove žuta, kad je, ustvari, šarena? A naglaaasak moram obavezno da promenim, i to po uzoru na devojku iz jedne galerije, koja mi je na pitanje o motivima na magnetima odgovorila da imaju samo sa Nišem i Srbijom. Nešto mi bilo neprijatno da je pitam imaju li sa Čačkem, Novim Sadem, Kragujevcem, Kraljevem... Eto, to mi ne valja, moji kompleksi dođu do izražaja kad god sam u društvu osobe koja predstavlja promotera kulture i mozak mi blokira skroz. A kad sam već kod Kragujevca, odmah da vam kažem da će taj grad biti centar kulture ovog kraja, jer je mali Radojica uzeo stvari u svoje ruke i rešio da nam napravi Diznilend. Pravi pravcati Diznilend! Ne znam tačno gde će to biti, ali pretpostavljam odmah negde pored spomenika streljanim đacima, a izvesno je da će širom Srbije nicati crkve usred parkova, krstovi na ulazu u grad, kojekakvi –lendovi koji će biti sinonim za kulturu, Jedan od slogana koji bi dao vernu sliku svega toga, bio bi: „Ja sadim ruzmarin, a Fridrih mi Niče“, i bilo bi dobro da se jasno istakne na svakom mestu gde će se okupljati kulturna elita.

Nije sve tako crno, kao što vidite. Znao je Toma šta radi kad je svog sina stavio na mesto gradonačelnika Kragujevca, jer, ipak... Ipak... Mislim, dakle, stvarno... Bolji argument od ovoga ne postoji, složićete se i sami, a kako će Srbija dobiti novac kad je on namenjen zemljama EU, a mi nismo članica? E, to je već dobra prognoza koliko mi se čini i znači da novac ne uzimamo na „recku“ nego naš ulazak u EU treba samo da se ozvaniči, tj. da se srede neke formalnosti, a inače se možemo smatrati članicom, nije to problem.

Koliko će kultura onda da košta, kad već sad nemamo pare za besplatan ulaz na promociju  knjige,  besplatan ulaz u neke muzeje? Nema se, ne može se, zar vam nije jasno?! E, da sad imam naočare za sunce, ukrašene cvetićima, rekla bih još i da me gledate u oči dok pričam.

Čvrsto sam uverena da za kulturu u našoj zemlji dolaze bolja vremena, a i za svaki segment života, i da ćemo uskoro biti milioneri, samo malo strpljenja, molim! Eliot Nes je među nama.

Komentari

Komentari