Foto: 
Mihajlo Agbaba

Put izvan institucija

Mihajlo Agbaba je slikar-naivac, ali kako voli da naglasi, uporan da svoje emocije izrazi putem crteža što mu je najdraži oblik komunikacije sa platnom.

Rođen je u selu Stepanovićevu kod Novog Sada, 1988. godine. Svoju ljubav prema crtežu otkrio je još kao dete, ali njegov razvojni put kao slikara tekao je uzburkano, sa usponima i padovima, nezadovoljstvima i burnim prekidima.

Svaki umetnik može se prepoznati u ovoj biografiji, jer emocija koja vodi onog koji se klanja bogu Apolonu, zaštitniku umetnika, bogu lepote i nadahnuća, ne ide širokim utabanim stazama, već leti po neuhvatljivim strunama sudbine koja mu je odredila ovaj dar kao pečat na život i time ga načinila robom emocija.

Mihajlo Agbaba je žrtva vremena i okolnosti i posle neuspeha da upiše umetničku školu u Novom Sadu, ne nailazi na razumevanje male sredine i zapostavlja svoj talenat i ostavlja ga da čeka neko drugo vreme. Zovu prve ljubavi ponovo se vraća posle niza godina i u njoj nalazi sebe. Sam gradi svoj likovni izraz. Traži se u likovnim pravcima, a nalazi se u akrilu i crtežu kao najadekvanijem sredstvu da svoje emocije prenese na posmatrača.

Aktovi Mihajla Agbabe su snažni i prenose svu silinu emocija kojom su slikani, a žena kao simbol lepote, njegovom ekspresijom postavljena je na tron u njegovom ličnom hramu umetnosti.

Mladi Mihajlo Agbaba ima čitav život ispred sebe da traga za bojom lepote. On je svoj put našao,  a sada traži staze koje razdvajaju slikara od umetnika. 

Komentari

Komentari