Ljubav (poezija)
Reči su suvišne -
kada guše tišinu
koja govori sve.
Od tvojih gležnjeva i listova
preko butina do kukova, nalazi se sav put
koji zaista vredi preći u životu.
Sve ostalo je samo stranputica
i nepotrebno bauljanje;
Bekstvo od čoveka u sebi;
Bekstvo u čopor po imenu ljudi;
Bekstvo u galamu i masu koja krije smrt.
U tvom stomaku video sam carstvo i vaseljenu,
konačno odredište svoje svrhe -
i šansu da u nekom biću u nastajanju
postanem interval u večitom trajanju;
Da postanem epoha sa ciljem i sa iskupljenjem.
Ne želim da budem
ni svetski putnik
ni vođa čopora
ni ovan predvodnik.
Jedini put koji me stvarno zanima -
je put do tvojih kukova,
s tim da ja želim da odem i dalje -
sve do tvog lica -
do krajnje tačke tvoje blagosti.
Kada tu budem stigao,
shvatiću da su nebo i zvezde samo iluzija i mit,
obična laž kojom se sirotinja mami
da sa kopljem u rukama juriša na vetar i na maglu.
Shvatiću da se sav potreban i stvaran kosmos
nalazi jedino u tvojim očima.
Ljubav.
Sve drugo je toliko prokleto
sebično i malo,
da postaje ništa.
Zagrizi vazuh,
ponekad tako miriše na med
i na življenje dostojno čoveka.
Daj mi ruku,
da zajedno kao dva prkosnika vremena i prolaznosti
ostavimo trag vredniji od večnosti;
Da utisnemo žig na koži zveri
koju zovu civilizacija.
Zagrizi vazduh...
Za svrhu našu,
na radost njegovu,
u slavu onoga što se život zove.
Ljubav.