Foto: 
Olgica Marinković

Birgita (pisma iz Estonije)

U davna vremena, jedan litvanski knez opsedao je Talin. Činilo se da ništa neće spasiti grad od osvajača, ali se kod gradskih vladara iznenada pojavio jedan ugledan čovek  i rekao da mu se u snu javila Sveta Birgita sa obećanjem da će spasiti Talin ako sagrade i posvete manastir. Članovi magistrata su se obavezali da ispune njenu volju. Odmah su na mesto naznačeno u viziji poslali litiju monahinja iz manastira Sveta Klara. Litvanci su na pola puta zarobili monahinje ali im je Birgita pritekla u nevolji. Uz pomoć Uda, sina litvanskog kneza, koji je među iskušenicama ugledao prelepu Hedvigu, ubedio je oca da oslobodi monahinje i skine opsadu Talina. Tako je grad ispunio zavet i podigao manastir u čast Svete Birgite.

Na obali reke Pirite već 4 veka stoje ruine srednjovekovnog manastira. Sagrađen je 1407. g. od sredstava talinskih trgovaca i pripadnika katoličkog reda. Posle nepuna dva veka postojanja uništen je tokom Livonskog rata. U narednim vekovima potpuno je opustošen a zgrada porušena do temelja. Sačuvani su samo zidovi i zapadni front.

Svetica Birgite potiče iz kraljevske porodice. Godine 1346. došla je na ideju da osnuje poseban ženski monaški red sa kultom Hristove i Marijine muke koji je ubrzo odobrio i Vatikan. Tokom svog vrhunca red je posedovao 74 manstira od kojih se neki i danas nalaze širom Evrope, od Finske do Španije.

U manastiru na Piriti živeo je nesvakidašnji „ živalj“. Monasi i monahinje. U nekim izvorima stoji da je mešoviti status manastira bio najveći razlog za njegovo uništenje. Legenda kaže da je tokom Livonskog rata, kada su ruske trupe uveliko pljačkale Livoniju, u manastiru živeo posrednik-pregovarač koji je pokušao da odvrati Ivana Groznog od pljačke i uništavanja bogomolje. Delovalo je da se kralj postideo i u u trenutku kada je gotovo rešio da odustane od svog nauma, setio se da upita je li manastir muški ili ženski. Odgovor koji je dobio bio je presudan. Odlučio je da takva sramotana zemlji ne može da postoji.

Glavna manastirska zgrada nekada je bila trobrodna crkva Svete Marije. Krov crkve počivao je na dvanaest stubova od kojih su danas ostale samo kvadratne osnove. Crkva je bila podeljena na muški i ženski deo. U severnom delu su živele monahinje, u južnom monasi. Ispred manastira je groblje sa masivnim krečnjačkim krstovima. Stari su nekoliko vekova, a obeležja su večnog počinka manastirskih stanovnika.

Još jedna legenda vezana je za Birgitin manastir. Radi se o podzemnim hodnicima koji ga povezuju sa Talinom. Knežev sin Udo nikako nije mogao zaboraviti lepu Hedvigu. U želji da je odvede iz manastira, jednoga dana se obreo ispred bogomolje. Na kapiji su ga zaustavili stražari, zarobili i zatvorili u jednu od srednjovekovnih talinskih kula. Za četiri godine tamnovanja, prokopao je podzemni prolaz do manastira. Kada je konačno susreo Hedvigu, ona je odbila da prekrši zavet i da svuče iskušeničku odoru. Udo je tada otišao u dominikanski manastir, zamonašio se i proslavio pravednošću i pobožnošću.

Zbog svojih akustičnih mogućnosti, ruševine Svete Birgite danas su najčešći domaćini značajnim koncertima ozbiljne muzike. A kad utihne i poslednja nota, tišina se kao teška draperija spusti na nekadašnji manastir i samo je ponekad uznemiri šuštanje vetra u krošnjama breza.

Komentari

Komentari