Foto: 
autor nepoznat

Da li će svet spasiti lepota? - pisma iz Estonije

U maju je navršena dvadesetogodišnjica postavljanja spomenika Dostojevskom u Estoniji, prvom piščevom spomeniku van granica Rusije. Ovom neverovatnom dogadjaju prethodila je šestogodišnja, moglo bi se reći, neprijatna istorija dešavanja. Do realizacije ideje došlo je zahvaljujući istrajnosti Nikolaja Vasiljeviča Solovjeva, tadašnjeg predsednika Saveza ruskih prosvetnih i dobrotvornih društava u Estoniji, kao i velikoj pomoći vlade Moskve, sa kojom je Talin, kao što je poznato, nedavno prekinuo odnose.

Začetak ideje o spomeniku datira još iz 1996.godine. Za početak je trebalo najaviti i opravdati projekat i nagovoriti gradske vlasti na pristanak. Bila je to prva prepreka sa kojom je Solovjev bio suočen:

-Upravo smo završili preimenovanje ulica Gogolja, Lomonosova, Belinskog, Nekrasova, a ti sad hoćeš ruski spomenik!

Mnogo je vremena prošlo dok je Solovjev ubedio gradske zvaničnike da je Dostojevski bio više povezan sa Talinom nego bilo ko od pomenutih. U biografiji stoji da je redovno posećivao brata koji je studirao u Estoniji. Najčešće je boravio u „inženjerskoj“ kući što se objašnjava činjenicom da je pripadao inženjerskom timu „Reval“. U Estoniji je rođena inspiracija za njegovu priču Dvojnik, dok su u brojnim rukopisima prepoznatljive srednjovekovne kule Starog grada. Dostojevski je voleo Talin (tadašnji Reval), imao veliki krug prijatelja među književnicima, ali i onih koje je rado izbegavao zbog ispoljavanja kastinskog duha i licemerja. Koliko je bio uvažavan, govori i činjenica da je velikan estonskog pera A.H.Taamsare više puta iznosio ideju o otvaranju muzeja Dostojevskog.

Elem, čim se upalila prva zelena lampica, odlučeno je da se spomenik postavi ispred Centra ruske kulture i činilo se da to gradu ne smeta. Tako je, na 175 godina od rođenja pisca, na pomenutom mestu postavljena ploča sa obaveštenjem o skorašnjem postavljanju spomenika.

Iako se u tom trenutku nije znalo koliko je novca potrebno, najavljeno je prikupljanje donacija. Medju prvima je bio Lenart Meri, tadašnji predsednik Estonije, mada ne na sopstvenu inicijativu. Poslušao je glas svojih savetnika koji su ga ubedili da bi to za šefa jedne države bio mudar politički potez. U početku se fond punio prilično brzo da bi se uskoro iz nekih razloga zaustavio. Solovjev je bio prinuđen da ponovo reaguje. Kontaktirao je Moskvu i dobio pozitivan odgovor. Moskva je angažovala svog najpoznatijeg vajara Valerija Evdokimova i izgledalo je da je dogovor postignut.

U medjuvremenu se u Estoniji promenila vlast koja je pokazala nezainteresovanost za prethodne dogovore o bilo kakvom spomeniku, pa i Dostojevskom. Jedini ustupak bio je da se bista „nekom“ piscu postavi u dvorište škole u zabačenom delu grada. Reakcija „pristalica“ Dostojevskog bila je jednoglasna:

-Ne smemo dozvoliti da se veliki ruski pisac zatvori u nekom tamo dvorištu!

Za to vreme, vajar je napravio skice i dao predlog da Dostojevski „sedi na klupi“ što je odmah odbačeno, jer „dovoljna nam je i samo bista“!

I tako, Moskva je čekala pismenu saglasnost Talina kako bi se ispunio utvrđeni protokol. Gradonačelnik  je bio na odmoru i nije želeo da ga uznemiravaju trivijalnostima, zatim je na njegovo mesto došao drugi koji je bio prezauzet, pa je tek trećepostavljeni, konačno, pokazao razumevanje, zauzeo korektan stav i stavio „mur“ na odavno pripremljene dokumente.

Spomenik Dostojevskom napravljen je od granitnog kamena od kakvog je napravljen i Lenjinov mauzolej. Postavljen je u velikom parku Kanuti gde su se do marta ove godine odigravale značajne muzičke i kulturne manifestacije iz ponude neiscrpnog ruskog stvaralaštva. Iako je Solovjev izrazio nadu da će Dostojevski vekovima ostati na zasluženom mestu, njegova sudbina ponovo je postala neizvesna. Nastupila je nova epoha koja je donela netrpeljivost, netoleranciju i devastirajući sistem vrednovanja pred kojima će nepovratno izbledeti smisao optimističke poruke velikog književnika.

„Svet će spasiti lepota“, jednostavne reči za koje upućeni tvrde da neće ostati ni kao trag na papiru.

Komentari

Komentari