Foto: 
Momo Kapor

Golubica

Ustao sam kao i svako jutro, negde po ustaljenom terminu oko osam. Uobičajena rutina -WC, kuhinja, pristavljanje kafe i onda palim kompjuter. Dok sam sedao na stolicu ispred monitora, začuo sam šuškanje iza zavese, na otvorenom krilu od prozora. Okrenuo sam se i primetio obris male golubice. Ustao sam i polako prišao, primetivši kako pokušava kljunom da pomeri zavesu, kao da pokušava da uđe unutra. Osetila me je i poletela…ja sam prišao prozoru i roletnu, koja je bila izbačena, privukao.

Dok sam doneo kafu i seo,opet sam čuo neke zvuke i kad sam se okrenuo, video sam da je bila iza roletne, pa se premestila na stranu gde je bio stakleni deo. Kucnula je par puta po ramu prozora i po staklu, kao da me doziva. Stajao sam iza zavese i posmatrao je, u jednom trenutku je podigla glavu i pogledala u mom pravcu, kao da me vidi. Neki čudan osećaj je prošao kroz mene i u tom trenutku, ne znam zašto, pomislio sam na svoju pokojnu ćerku…kao da me ona gleda. Znao sam da me ne vidi kroz staklo i gustu zavesu, ali da ipak oseća da sam tu, iza… Uspeo sam da vidim na njenom sivkastom perju,na sredini grudi, drugačiju boju, crvenu, koja je formirala oblik srca.

Dok je stajala, delovalo je kao da njeno srce pulsira dok je disala i dalje gledajući u staklo sa svojim sitnim okicama. Nisam od onih koji puno veruju u mnoge stvari, ali taj prizor me je paralisao, jer sam stalno imao osećaj kao da će mi svaki tren nešto reći, ali posle par sekundi, golubica je zalepršala svojim krilima i odletela. Stajao sam još par trenutaka, sada želeći da se vrati, ali više nije dolazila. Srećan ti let,mala golubice!

Komentari

Komentari