Foto: 
Kristin Olsson

"Kad se toponimi umore" (pisma iz Estonije)

Rešavanje vitalnih i gorućih pitanja za neku zemlju, zatim onih manjeg prioriteta, kao i onih za koje se ne nalazi izlaz i čije rešenje ne daje uvek najbolje rezultate, dovodi do popriličnog frustrirajućeg zamora i prezasićenja, gotovo redovno do stresa, i tada se, kao najbolja terapija, po savetima vrhunskih stručnjaka, primenjuje boravak u prirodi i rekreacija na širokim zelenim prostranstranstvima bez kraja. Ukoliko su nedostupna, kao zamena za njih može poslužiti i dvorište, veliko, bogato raznovrsnom ponudom i najbolje ako je komšijsko. 

Nekada davno, na prostoru današnje Kalinjingradske oblasti, tačnije 1255.g, podignute su zidine tvrđave Tevtonskog reda pod imenom Tvangste što znači „hrastova šuma“. Teritorija je ranije bila deo Istočne Pruske, a atraktivan zamak nosio je naziv Kenigsberg, u prevodu „kraljevska planina“. Za vreme II svetskog rata je razrušen i čitava oblast je, Postdamskom konferencijom, predata Sovjetskom Savezu. Grad je 1946.g. preimenovan u Kalinjingrad, u čast Mihaila Kalinjina, predsednika Prezidijuma Vrhovnog sovjeta Sovjetskog Saveza.

Prateći aktuelne političke trendove, prošle godine su Česi pokrenuli pitanje preimenovanja ovog grada, tvrdeći da bi o istom trošku i Kalinjingradsku oblast trebalo pripojiti Češkoj, i da „novi region“, pripojeni, treba zvati KRALOVEC.

Kremlj je zbog ovoga bio, blago rečeno, ljut.

Nedugo zatim, i Poljaci su se pridružili ovom predlogu. Ministar V. Buda bio je izričit:

- Ne želimo rusifikaciju Poljske i zato smo odlučili da Kalinjingrad nazovemo na svom maternjem jeziku. Dosadašnja imena su nametnuta i veštačka, nemaju veze sa našom istorijom. Nosiće naziv KRULEVIEC koji se koristio u svim dokumentima i institucijama u 15. i 16. veku kada je region pripadao Kraljevini Poljskoj!

Buda je dodao da se Poljaci loše osećaju kada veliki grad u blizini njhove granice nosi ime Mihaila Kalinjina, ratnog zločinca, jednog od šestorice potpisnika odluke o streljanju oko 25000 poljskih oficira, u Katinu 1940.g.  

Kremlj se na ovo još malko ljutnuo i saopštio:

- Ovo više nije rusofobija, to su procesi na granici ludila koji se dešavaju u Poljskoj. Ovo se ponavlja mnogo vekova, od 16,17, pa i ranije. To ne donosi ništa dobro za Poljsku i Poljake!

Litvanci su se, „prepisujući“ od komšija, obratili Državnoj komisiji za litvanski jezik sa zahtevom za prestanak korišćenja toponima Kalinjingradske oblasti i Kalinjingrada i preimenovanje u KARALJAUČIJUS:

- Napustimo sovjetsko nasleđe i ne zagadjujmo svoj državni jezik. I ne koristimo veštačka imena koja su nam nametnuta!

Na 134-vrtom km od granice sa Rusijom postavljena je i tabla sa natpisom i novim imenom ruskog grada.

Po „domino“ principu, Letonija je pokrenula isto pitanje. Iz Državnog jezičkog centra preporučuje se korišćenje baltičkog naziva KARALJAUČI ili nemačkog oblika KENIGSBERG ali na letonskom jeziku. Letoncima i Litvancima je dosta toponima koji se povezuju sa ratnim zločincem, što znači da, po njihovim rečima:

- Kalinjingrad leti na smetlište istorije!

Estonci, taman posla, da su u celoj priči ostali samo posmatrači! Šta više, jedva su dočekali. Institut za estonski jezik dao je preporuke o stranim nazivima. Kažu, pored čisto lingvističkog pitanja, princip je da se ne zaboravi i istorijska tradicija i praktičnost. Glas iz Parlamenta pridružuje se stavovima Čeha, Poljaka i preostala dva Baltička tigra i tvrdi da je promena Kalinjingrada u drugi naziv  jedinstven čin koji se suprotstavlja toponomističkom imperijalizmu. Problem je što Kalinjingrad nema svoj istorijski ekvivalent na estonskom jeziku. I eto nesanice! Možda KENIGSBERG. A možda KUNINGAMAE. Zvuči lepo i onako, baš estonski. Iako je Estonija na izvesnoj geografskoj distanci od Kalinjingrada. No, čemu odustajanje zbog tričavih 500km? Dilema, trilema i noćne more, ali tu svakako nešto treba menjati.

Kremlj je ostao uzdržan, jer nije hteo arčiti tenacitet za lingvističke igrarije Baltičkih tigrova.

Autor Olgica Marinković

Komentari

Komentari