Foto: 
autor nepoznat

Kada čovek postane lutka - priča o ALS-u, amiotrofičnoj lateralnoj sklerozi

Stevin brat, Stanko, živeo je u srcu Srema, Irigu, maloj varošici. Odrastao je u porodici,koja je živela od očeve plate, skromno. Njegovi nisu voleli da se puno bave sa ono malo zemlje koju su imali, ali Stanko je od malih nogu zavoleo seoske poslove. Kada je završio školu, odslužio vojsku, počeo je sve više da se posvećuje zemljanim radovima, da širi svoje domaćinstvo, iako se zaposlio i u jednoj gradjevinskoj firmi u Novom Sadu. Došlo je vreme i da se oženi. Uzeo je devojku sa kojom se zabavljao par godina i koja mu je rodila sina koji je od njega nasledio ljubav prema selu.

Prolazile su godine, od skromnog života Stanko je svojim radom i voljom stvorio dosta imućno domaćinstvo sa puno svoje zemlje, a imao je svinja, kokoši, par ovaca... Dosta rano i sin je počeo da mu pomaže i uči od svog oca. U medjuvremenu,  promenio je posao i počeo da radi kao poštar, radeći po okolnim selima. Na vrhuncu svog života, kada mu je i sin već rešio da se ženi, došla je teška bolest. Jedno jutro je ustao iz kreveta i osetio bol u nozi i počeo je da šepa. Otišao je lekaru koji mu je dao neke lekove za bolove i cirkulaciju. Dani su prolazili,ali njemu je svakim danom bilo sve teže da hoda,a i sve više je bio na bolovanju. Počeo je da koristi štap, a ubrzo nakon toga i štake. Krenuli su da obilaze i razne specijaliste po Beogradu i Novom Sadu, ali niko nije mogao da nadje uzrok njegove bolesti.Obilazili su i razne kiropraktičare i ostale, koristili razne preparate za koje su počeli da daju i mnogo para. Konačno, kada je bolest uzela maha, jedan lekar je otkrio šta je sa njim. Dobio je tešku bolest koja u svetu uzima sve više maha i sve više ljudi oboleva, a neizlečiva je, sa smrtnim ishodom. Bolest se zvala A.L.S i napadala je neurone po celom telu krećući od nogu, pa naviše.

Steva je redovno obilazio svog brata, koga je puno voleo i gledao kako brzo vene. Vremenom je Stanko počeo da gubi postepeno i moć govora, koju je na kraju i skroz izgubio, iako je bio svestan svega oko sebe. Veliku radost mu je donelo i rodjenje unuka, koje mu je bar malo olakšalo muke. Srce ga je bolelo gledajući brata, još mladog čoveka, koji je uvek bio veseo, voleo da se druži i veseli, a sada…sada je izgledao kao neka lutka koja mrda očima. "Bože",mislio je Steva,"kako nismo svesni šta može da nas snađe, a ceo život trčimo za nečim,otimamo od života umesto da mu se radujemo...svađamo se, tučemo i ubijamo, umesto da ljubimo i volimo…" A, onda su Stanku počeli da otkazuju i disajni putevi što je bila poslednja faza bolesti. Iako su se najmiliji borili svom snagom za njega nabavivši i aparat za disanje i razne skupe lekove koje su naručivali iz inostranstva,Stanko je umro tiho u snu, okružen najmilijima.

Napomena autora: U svetu postoji veliki broj ljudi obolelih od ove opake bolesti, čak i mnogo poznatih ličnosti. I kod nas ona uzima maha, za sad postoji samo jedan lekar u celoj Srbiji, koji se bavi njome. Jako je teško gledati čoveka koji se bukvalno pretvara u krpenu lutku, a kome mozak funkcioniše i nije u stanju da ostvari bilo kakav vid komunikacije.

Posvećeno mom bratu, s ljubavlju.

Komentari

Komentari