Foto: 
autor nepoznat

Zagreb

Polazak za Zagreb. Čekaju me dragi ljudi, čeka me promocija, čeka me pet dana boravka u tom divnom gradu. Spreman sam i krećem iz Novog Sada. Brzo smo stigli do granice. Pasoška kontrola, zatim pregledanje prtljaga. Hrvatski carinik redom pregleda torbe, nakon par pregledanih shvatio sam da traži uglavnom rakiju. Pola rakije je dozvoljavao da prenesu, a pola je ostavio za sebe. Da je hteo da baca ne bi se raspitivao koja je rakija, ima li šećera, koliko je stara, kako je pečena itd... Otvora moju torbu i nailazi na nekih pedesetak knjiga. Pita čija su ovo knjige? Rekoh moje. Ne veruje, traži pasoš da vidi ime. Kada je utvrdio da se ime u pasošu slaže sa imenom iznad naslova knjige, reče mi sretno i još nešto u vezi prodaje i poklanjanja ali taj deo nisam baš najbolje razumeo. Spakovao sam se i krećemo dalje. Pravimo pauzu na benzinskoj pumpi nadomak Slavonskog Broda. Pun restoran omladine, napolju 5-6 parkiranih automobila sa beogradskim registarskim tablicama. Ulazim unutra, uzimam kafu i sedam pored jednog momka iz te grupe. Pitam ga gde putuju. Reče mi krenuli su u Zagreb na doček Nove Godine. Rekoh, zar vas nije strah sa tim tablama? Kaže nimalo. Mi idemo među ljude da proslavimo doček, a njima je nebitno koje su table i koja je nacionalnost u pasošu. To je samo budalama bitno, a na takve možemo da naletimo i kući u Beogradu. Poželeh im srećan put i lep provod. Krećemo i ubrzo stižemo u Zagreb. Na stanici me čeka Arijana, izgrlismo se i izljubismo i sedamo da popijemo kafu. Kaže mi ideš prvo u restoran, tamo te čeka još dragih ljudi. Brzo smo stigli, a pošto sam bio gladan, odmah sam uzeo meni da vidim šta ima da se jede. Konobarica je došla, pitali smo je šta ima trenutno spremno i počela je da nabraja. Iskreno, ne znam koji je ono bio naglasak i koji način govora, ali jedva sam razumeo par stvari među kojima i pljeskavica pa sam to i naručio. Sutradan smo već bili u planovima za doček, kao i u pripremama za promociju. Obilazak grada je počeo i malo je reći da sam bio oduševljen Zagrebom. Praznična atmosfera i more turista po čitavom gradu. Gde god sam ušao, dočekan sam sa osmehom i ljubaznošću. Moja ekavica nije nikom zasmetala, naprotiv, svi su bili oduševljeni njom. Setih se dana pre polaska i najave moje promocije u Zagrebu, setih se poruka i saveta da se pazim jer je opasno što sam Srbin i da mogu imati problema u gradu kao i na samoj promociji. Koliko mi je to sad delovalo smešno. Shvatio sam da medijsko ispiranje mozga i sva ta propaganda, održavanje tenzija između Beograda i Zagreba koristi samo političarima. Slika koju nam daju mediji i slika koju vidimo kada odemo tamo, nisu ni blizu jedna druge, totalno su različite. Sve to govori da je interes političara daleko iznad interesa običnih ljudi. Igranje na kartu nacionalizma je vrlo isplativo sa obe strane granice, nažalost. Ljudi u Zagrebu toliko imaju svojih problema da im je totalno nebitno ko je Srbin, ko Hrvat ili šta već. Ne kažem da nema budala kojima je to najbitnije, ali ja takve nisam sreo.Takve ne želim da sretnem ni u Beogradu, jednostavno sa takvima nemam dodirnih tačaka. Moj boravak u Zagrebu mi je pokazao i dokazao da je medijska slika jedna velika laž koja se stvara zarad interesa političkih lidera kojima je fotelja iznad svega, iznad naroda, države i iskrenog pomirenja. Ja sam u Zagrebu pet dana pričao na ćirilici, oni mi odgovarali na latinici i sve smo se razumeli. Nadam se da ću uskoro opet imati priliku da prođem Ilicom i da starom Vlaškom pozdravim ljude ćirilicom. 

Komentari

Komentari