Foto: 
autor nepoznat

Zoo drama (pisma iz Estonije)

I dok na jugu Balkana, jedna mala, nekad ponosita zemlja, izgara u paklu ljudskog zla, mržnje, bolesti i decenijskih pošasti kao produkata loše vođene politike i zdravstveno zapuštenih političara, na severu Evrope, druga mala zemlja, do ovih godina slabo afirmisana, vodi sasvim drugačije bitke. 

U petak uveče estonsko Društvo za zažtitu divljih životinja primilo je poziv sa molbom za pomoć. Vlasnica farme u okrugu Jugeva napravila je večernji obilazak kokošinjca i među svojim pernatim ljubimcima zatekla mačku lutalicu. Bar je ona tako mislila. Žena je već bila spremna da je istera ali je pokolebao poražavajući izgled zalutale životinje. Mršavo, drhtavo telo prekrivalo je krzno ulepljeno blatom, a ispod tog prljavog „pokrivača“ svetlucale su preplašene izgladnele oči. Shvatila je da je pred njom bespomoćno mladunče, fotografisala ga i pozvala pomoć. Ubrzo su stigli predstavnici za spasavanje životinja, uz sve mere opreza ušli u kokošinjac, uz malo „ubeđivanja“, smestili bebu risa u transportni kavez i time pružili šansu budućem „krvoloku“.

Iste noći, samo na stotinjak kilometara od ovog okruga, iz nabujale reke, ribari su spasili psa za koga se kasnije ispostavilo da je vuk.

Nedavno je na vrata jednog prigradskog domaćinstva „zakucao“ zalutali rakun. Nikada nije otkriveno kako je dospeo u Estoniju, ali je kao retka „zverka“ smešten u talinski zoo-vrt kako ne bi ugrozio odomaćen ekološki sistem.

Kada se, onomad, u mrežu pijanog ribara upecao rak, pripravnost zaštitara vodenog ekosistema podignuta je na najviši nivo. Svoje iznenadno i ničim opravdano pojavljivanje, zalutali vodozemac platio je javnom „prozivkom“ i etiketom eliena zbog čega se posramljen zagnjurio u pesak bazena pripremljenog samo za izuzetne „izgrednike“.

Zoo-vrt u Talinu  može se pohvaliti najraznovrsnijom kolekcijom divljih životinja u severnoj Evropi. Na internetu se može naći zanimljiva reklama:

„Imamo divovske slonove i nosoroge, opasne predatore i mnogo egzotičnih i ugroženih vrsta.“

U njemu obitava preko 600 vrsta raznih životinja, ali treba to proveriti.

A tamo, na licu mesta, Armagedon! Cika, buka i rigorozni uslovi. Takav neki dan. Deca vrište, odrasli ih umiruju, upiru grozničave poglede prema dnu sale čije zidove prekrivaju akvarijumi. Polako se probijam u prve redove strepeći od prizora koji nije za podcenjivanje. Jedan od radnika na održavanju higijene, virtuozno je zaronio i specijalnim alatkama vredno čistio dno akvarijuma. Šaljivdzija je u jednom trenutku prevrnuo očima i pustio svoje telo da padne na dno. To je među mlađim posetiocima izazvalo pometnju koja se po Marfijem zakonu prenela i na odrasle i eto drame.

Sreća da među životinjama u zoo-vrtu ovaj zakon nije popularan. Svih 660 vrsta bezbrižno odmara ili „ide za svojim poslom“, ne brinući ni o složenom i osetljivom ekosistemu, a ni o tamo nekom Marfiju.

Komentari

Komentari